Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od veljača, 2019

Kako je jedan otac zbog ljubavi prema fudbalu otišao bez pozdrava...

Vratio se. Da, vratio se, iako to niste očekivali, ali odmah vas moram razočarati na početku priče. Nakon nekoliko dana, došao je kući, kao da se ništa nije ni desilo. Ja se toga ne sjećam, niti mogu, rođena sam mnogo godina poslije, ali i dan danas vidim neki tužan pogled na licu majke, kojoj nikad neće biti jasno zašto? A meni jeste jasno, i kao da je oduvijek i bilo.
Šta bolje opisuje muškarca po stereotipu nego ljubav prema fudbalu i pivo? Naravno da se u svakom trenutku pokušavam udaljiti od takvih stavova i posmatranja ljudi na osnovu stereotipa, ali ponekad upoznate neke ljude koji su klasični primjeri. Nepogrešivo. Valjda je i on jedan od takvih. Neke tamo daleke godine, 1988. kada je moja sestra tek prohodala i progovorila, otac, koji bi trebalo da bude pored, da je čuva, pazi… jednostavno je nestao na nekoliko dana. U ta vremena naš narod nije baš poznavao neke velike tehnologije, kao što su nam danas poznate, a i da jeste, mislim da je toj ludoj glavi bilo posljednje na pame…

Patologija ljubavi

Posljednjih dana smo imali priliku da gledamo film “Glass”, koji je poharao sve bioskope u regionu, ali i šire. Neke je razočarao, neke oduševio. Ali moramo biti svjesni da je to treći nastavak, te su neke stvari definitivno isforsirane u komercijalne svrhe. To je donekle i razumljivo. Ipak, ja bih radije to prepustila filmskim kritičarima da ocjenjuju. Ja mogu neke stvari iznijeti iz ličnog doživljaja filma, ali i to ćemo ostaviti za neku drugu priliku.
Ljubav ili štokholmski sindrom
Štokholmski sindrom je zvanično definisan i dobio je ime na osnovu pljačke koja se desila u Štokholmu 1973. godine. Opisane su žrtve koje su prisustvovale toj pljački kod kojih je primjećena određena emocionalna povezanost sa izvršiteljima. Danas možemo na više načina posmatrati taj sindrom i njegovu pojavu u društvu. Nažalost mnogi od nas su svjedoci onog klasičnog zlostavljanja u porodici, gdje uvijek nastradaju žena i djeca. I to se može posmatrati kao neka vrsta štokholmskog sindroma. Iako naravno pos…

U svijetu noćnih mora

Dok su se ovi srećno zaljubljeni spremali za ovaj “svoj” dan, i sanjali neke lijepe snove i smišljali poklone, mi obični smrtnici ni taj dan nismo bili pošteđeni noćnih mora. Valjda su one sastavni dio života, i to onaj koji se veoma često ponavlja. Iako su to samo obični snovi i većine ih ne sjećamo sutradan, postoje oni koji budu toliko realni da se i nekoliko dana kasnije zapitamo da li je to stvarno samo neki san ili se stvarno desilo, i otprilike nikada ne budemo u potpunosti sigurni šta je u pitanju.
To su oni snovi, bolni i teški, strašni, ali ih doživljavamo više i jače nego mnoge ozbiljne situacije u stvarnom životu. Kasnije nas još dugo proganjaju. A meni je ovo tek prvi dan, tako da imam još vremena da razmišljam i razbijam glavu.
Pored svih grozota koje su me spopale u tom luđačkom snu, sve sam ih nekako preživjela i preboljela osim dvije. Najgore. To čovjek ne bi pomislio ni da se može desiti u najgoroj noćnoj mori. Ali desilo se. Možda se jednom desi i u stvarnosti.
Nisam…

"Ona" iz biblioteke

To je bila ona, ona tuka, koja je ko zna kako došla za pult. To je bila ista ona koja ne zna ko je Niče, a ni za Getea nije čula. Ista ta tvrdi, ne da pojedinih knjiga nema, već da one ne postoje. Eto ona nije čula za to. I tako iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu. Koliko djece ode kući razočarano jer vjeruje u taj neki autoriter koji stoji iza tog pulta, djece koja žele da čitaju, koja nisu budući dokoni ljudi, već intelektualna elita. Ali mi to ubijemo u startu, da se ne bi kasnije izdvajao neko među jednakima.
Ona zna da to ne postoji, ali ponekad izviri iza onih polica sa kiselim smješkom “a možda sam se ja malo zbunila”. Ne bi ti to bio prvi put, drugarice. Čak i naša propala biblioteka koja kad pada kiša ima poseban efekat, poznatiji u narodu pod nazivom prokišnjavanje, dogurala je do nivoa da svaki čitalac može na internetu provjeriti koje su knjige dostupne. Takođe postoji mogućnost i rezervacije knjiga, da vam je neko pred nosom ne odnese, pogotovo kada su u pitanju djela koj…

Stanija i intelekt :(

What a time to be alive? Pa i ne baš. U svijetu kocke, bluda i nemorala i svih onih pogrešnih vrijednosti koje gajimo, ne samo mi, nego cijeli svijet. Ipak mi na Balkanu imamo poseban razlog da se brinemo. Kod nas postoji najveće javno bludničenje – reality.

Ljudi od 50 i kusur godina, po dolasku sa posla u svoje domove, uključe Pink televiziju i mnoge druge. Naravno, tu je 24/7 seks, svađa i ono najgore od svega zatupljivanje. Sami učesnici u tom rijalitiju su već zatupljeni kad su pristali na takvo nešto, i umjesto da njih 30 zatupljenih stavimo u karantin i izolujemo od društva, šta mi radimo? Pa emitujemo njihovo radioktivno zračenje 24/7.

Klijentela su uglavnom kurve, starlete (kurve za imućne), propali estradni umjetnici, krimosi, ali da se razumijemo, postoje gospoda krimosi i ovi kvazi krimosi u ovom rijalitiju. Glavna tema? Pa zna se. Nema teme. Sigurno se pitate... Kako nema teme? Svaki razgovor ima temu. E vjerovali ili ne, nema teme. Tih 30ak ljudi se konstano dovikuje, pr…

Kasnim? Jbg, gužva je...

Završio sam sa obavezama na fakultetu, žurim na posao u drugu smjenu. A u gradu... U gradu kolaps. Gužva, nervoza i ispušni gasovi. Ne oni ljudski, oni automobilski. Milion auta, tačno se nekad zapitam da li je Banja Luka Čikago. Vozači nervozni. Busevi? Prazni. I oni prave gužvu. Onako prazni. Zamislite, napunimo gradske buseve, kupimo mjesečnu i vozimo se. Gužve manje, ispušnih gasova manje. Okolina zdravija. Brže stižemo na posao, u školu. Zamislite, busevi jeftini. Grad ih finansira. Nismo u mogućnosti da kupimo mjesečnu, ali može se sipati gorivo za 500 KM na mjesečnom nivou. Ekološka svijest nam je kao u Indiji, samo što imamo toalete. Javni ili privatni, neuredni. Stoka smo. Nećemo da se mijenjamo, u fazonu smo: „Pa svi drugi idu autom, što ne bih i ja“? Naoblači se, biće kiše, idem autom. Sunce je, „vruće je, idem autom“. Kiša pada, idem autom. Zašto da se guram u busu sačuvam 10KM goriva i sačuvam okolinu? Zašto da sjedim, ili ne daj Bože stojim pored smrdljivog Čede u busu? Za…