Preskoči na glavni sadržaj

Iz prve ruke / Niš

Naši mali provincijalni umovi, uvijek opterećeni svjetlima i sjajem Beča, Pariza, Londona… ludi za velikim uspjehom u Americi, ne vidimo ono što nam je pred nosom. Imamo mi to sve ovdje, pa čak i bolje nego što imaju oni, tamo negdje daleko. Čak i neka naša sela znaju biti ljepša od njihovih dvorova. Ali nikad nećemo izbaciti te silne predrasude iz naših glava, ko će znati zašto? Valjda sujeta, i želja da se dokazujemo svima, i da možemo nešto veliko da uradimo. A mi smo u suštini mali ljudi, i najveće je ono što već imamo, iako nam to uglavnom nije dovoljno. Kad se priča o Srbiji priča se o Beogradu, eventualno Novom Sadu. Niš svi nekako zaborave, on je negdje na jugu i nebitan je. Jer na sjeveru je uvijek bolje. A južnije ima mnogo toga privlačnog.



Možete šetati danima gradom, istim ulicama, i svaki put ćete vidjeti neki novi detalj koji će zaokupiti pažnju. Svaki slučajni prolaznik će stati, pomoći vam (a ne poslati na suprotnu stranu, kao što je to običaj u Veneciji). Gledajući zdanja koje ćete sretati u skoro svakoj ulici nećete imati osjećaj da ste na jugu Srbije u nekom gradiću na koji su svi zaboravili, već kao da ste u bilo kojem velikom svjetskom gradu. Jer on to i jeste, pogotovo kada posmatramo istorijski, on ima mnogo više od ovih velikih poznatih. Ali često mi zaboravimo ono najvažnije, jer pratimo neku trenutnu modu. Iako ne znamo kakva imamo bogatstva. Ako nastavimo ovaj dosadašnji trend nećemo ni znati.



Iako se pomalo osjeti neka tuga dok šetate ulicama grada, ipak mladi ljudi se trude da to razbiju. Oni su nasmijani, raspoloženi, jer takvi su, čak i pored svih problema. Iz razgovora s mnogima shvatila sam da je situacija slična kao kod nas, čak možda i gora. A i mi smo nasmijani. Veseli. Provodimo se. Izgleda da ni nemamo nekog izbora, jedino nam je to ostalo da radimo dostojanstveno, jer su nam sve drugo oduzeli. Život običnih malih ljudi je isti kao i kod nas. Kao i svugdje. Jer takvi smo mi, obični, i nevidljivi. Svugdje nam je teško.



Šta će vas dočekati u gradu? Pored prijatnih i toplih ljudi, i otkačenih taksista? Pa dobra hrana prije svega. Ali na momenat da se vratimo na taksiste. Obavezno recite da ste iz Banje Luke. svi imaju neku poveznicu s našim gradom i gledaju nas kao bogove, zašto, ni meni to nije najjasnije. Čak i kad vas voze dužim putem, i još na to sve zakinu, opet prođete džabe. Naravno s dinarima nikad nisam bila na “ti”. Svi su me mogli odrati kako god su htjeli, ja ne bih ni primjetila, eto neka znaju ljudi za ubuduće. Cijene su svakako ispod naših, sve je mnogo povoljnije. Znam to, jer su mi drugi povremeno prevodili u marke ili evre. Kafane? Eh, te kafane, ako ste čuli priče koje su vam zvučale previše dobro, i zbog toga ne vjerujete, počnite. Ili idite pa se sami uvjerite. Na kraju večeri ćete dobiti i smiješnu cijenu za sve ono što ste popili, jer kod nas su to dva-tri pića u nekom pristojnijem lokalu. Kod njih, koliko hoćete.



Kad već rušimo predrasude naših malih glava, koje ne vide prave ljepote, moram srušiti i jednu predrasudu o ženama. Kako smo komplikovane, kako se spremamo dugo, kako kasnimo… dugačak je niz. Četiri djevojke sa jednim kupatilom i jednim velikim ogledalom, spremaju se za izlazak. Čovjek bi rekao da će to trajati tri dana. Ali ne traje, jer nismo komplikovane, već praktične i spremne uvijek na vrijeme.

Vi pozdravite svoje velike gradove, okupane bogatstvom, i hladnim ljudima. Meni su draži veseli i prijatni, koji će se penjati po stolovima, plesati čitavo veče i biti nasmijani.



Popularni postovi s ovog bloga

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …

Muškarac dvadeset i prvog vijeka

Meni je otac od malih nogu usadio određene stavove o muškarcima. Uglavnom kako muškarci treba da se ponašaju i kako da se odnose prema ženskom rodu. Neki od tih stavova i nisu bili baš pohvalni, ali te stavove nisam ni usvojila. Ostali stavovi koje sam naučila od njega su pokazivali kako muškarac na sve moguće načine brine i brani djevojku, ženu, sestru… čak sam i vidjela na primjerima kako to izgleda. Ali danas ima sve manje takvih primjera, i prilika da se nešto takvo vidi i prepozna u društvu. I ako smo skrenuli odavno s tog puta ja i dalje živim po tim pravilima. Očekujem od muškarca da mi plati piće, očekujem ako izbije neka frka da stane ispred mene i zaštiti me, eto tu mu je taman jedinstvena prilika da pokaže da li je stvarno baja kao što priča, a svi pričaju. Očekujem da će se ponuditi da mi pomogne da ponesem stvari, jer je zašto ja da nosim nešto što je teško. Očekujem i da će mi ponuditi svoju jaknu ako je hladno. Očekujem još mnogo toga. Ali ništa od toga ne mogu dobiti. …

Estetski fenomeni današnjice

Prije nego što krenem sa svojom pričom, čisto želim da naglasim da ovaj tekst nje napisan radi vrijeđanja ili stvaranja neugodnosti, već čisto zapažanje onoga što se dešava u okolini. Prije svega, lično nemam ništa protiv estetske hirurgije, pogotovo kada je sve umjereno, ali nažalost toga je sve manje i manje.
Estetski idealiOd početaka našeg čovječanstva, barem onih početaka koji su nama poznati, pričalo se uvijek o ljepoti, i o idealima. Ta tema je bila prisutna u manjoj ili većoj mjeri, ali nije ništa prolazilo bez nje. Oduvijek se traga za savršenom proporcijom, o univerzalnom lijepom, danas imamo i neka nova viđenja, savremena viđenja ljepote. Svi ti ideali su se naravno mijenjali kroz istoriju. Od muškog tijela kao najvišeg ideala ljepote kojem svi treba da teže, pa do ideala u pogledu ženskog izgleda, od malo popunjenijeg ženskog tijela i tamnije kože i kose do porculanskog tena i uzanog struka. Ali uvijek su postojale neke stvari koje su se neprestano ponavljale. Danas imamo e…