Preskoči na glavni sadržaj

Umjetnost protiv primitivizma

“Umetnost je, govorila je majka, nesiguran poziv koji nit’ hrani nit’ brani onog ko mu se oda. Put umetnosti uopšte je neizvestan, varljiv i težak, a igra je ponajteža i najvarljivija od svih umetnosti, čak ozloglašena i opasna stvar.” Ove Andrićeve riječi urezane su još od nekog razreda osnovne škole, od djetinjstva kada ih nisam ni shvatala kako treba. Sada je drugačije, sada shvatam bolje, valjda godine, i po stoti put pročitano djelo. Ponekad nam pod nos gurnu nešto preteško za te godine, ne može se tada ni očekivati naše razumjevanje. Ali uvijek dođe vrijeme da se probudi u nama nešto što je dugo tu i pecka nas iznutra.


Odrastanje uz ono LIJEPO



Lijepo je odlika umjetnosti. Ružno ne volimo nikako, ali isto tako ne znamo baš prepoznati ni ono što je estetski u umjetnosti lijepo. Čak i kad možemo u mnogim situacijama izbjegavamo, jer nije to za nas obične ljude da previše mozgamo i da se bacamo u te brzace, lako se strada. Gledanje u lijepo neće naša lica učiniti ljepšim, ali dušu hoće. A mi volimo nekako uništavati sve duhovno i bacati ga u drugi plan. Treba i tu stranu održavati i čuvati, a lako ćemo kasnije za ono vidjivo na nama. Umjetnost jeste nesiguran poziv, ali čitav svijet je za čovjeka nesigurno mjesto. Tako da je to samo neki prirodan tok, pravi put čovjeka, koji on počesto izbjegava. Djecu više ne učimo da čitaju, da se upoznaju sa tom granom života. Uglavnom im dajemo neke igrice na telefonima, da ih skinemo s dnevnog reda. Ni ne shvatamo da oni žude za nečim novim. Umjetnost je mnogo uzbudljivija nego što se čini običnom posmatraču, baš zato što je običan i samo posmatra, bez ijedne misli. Neka se malo udubi u ono što gleda. Onda mu možda nešto i zasija. Lijepo izaziva emocije, jake. Ponekad pozitivne, a ponekad one na drugoj strani. Ali su jake, kako god okrenete. A mi se bojimo toga, volimo više one limunadice i mlaku vodu. Zato ni ne vidimo smisao u umjetnosti. Ona jeste nesigurna, upravo zbog toga, nije zlatna sredina gdje imamo za šta da se uhvatimo.


Igra



Umjetnost je jedna velika igra. Igrate se riječima, bojama, linijama, pokretima. Igra koja život znači i spasava. Čak i kad ne vjerujete, i kad potonete, i mislite da je kraj, da ste skroz upropašteni, postoji ta jedna igra, koja će obrnuti sve. Daće novi pogled na svijet, pokaće nešto lijepo i vrijedno življenja. Oslobodiće nešto divno što je dio nas, ali nije bilo prilike da se ispolji. Čak i drugi možda primjete i počnu cijeniti nešto toliko divno. Čitav život je skrojen od igara. A ova je jedna od najljepših.


Topljenje


I najhladnija zadrta srca umjetnost otopi. Od njih napravi ljude. Pa čak i kada stradaju nakon toga. Samo treba dovoljno vremena. Treba pružiti priliku. A onda u nekoliko trenutaka svako bude uhvaćen u klopku onog lijepog i više ne može da prestane. To je kao ovisnost. Umjetnost je samo još jedna droga u nizu, sa koje se ne može skinuti. Sa ostalih stvari možete, ako ste uporni. Ovdje upornost ne pomaže, jednom kada se predate nema više odlaska, makar i po cijenu života. Jer bavljenje umjetnošću i posmatranje iste je mač sa dvije oštrice. Oživljava, daje snagu, spasava život (Aska), a s druge strane u isto vrijeme unosi ogromnu tugu, bol, donosi tragediju. Polako izjeda čovjeka iznutra i ubija ga (vuk).



Popularni postovi s ovog bloga

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …

Muškarac dvadeset i prvog vijeka

Meni je otac od malih nogu usadio određene stavove o muškarcima. Uglavnom kako muškarci treba da se ponašaju i kako da se odnose prema ženskom rodu. Neki od tih stavova i nisu bili baš pohvalni, ali te stavove nisam ni usvojila. Ostali stavovi koje sam naučila od njega su pokazivali kako muškarac na sve moguće načine brine i brani djevojku, ženu, sestru… čak sam i vidjela na primjerima kako to izgleda. Ali danas ima sve manje takvih primjera, i prilika da se nešto takvo vidi i prepozna u društvu. I ako smo skrenuli odavno s tog puta ja i dalje živim po tim pravilima. Očekujem od muškarca da mi plati piće, očekujem ako izbije neka frka da stane ispred mene i zaštiti me, eto tu mu je taman jedinstvena prilika da pokaže da li je stvarno baja kao što priča, a svi pričaju. Očekujem da će se ponuditi da mi pomogne da ponesem stvari, jer je zašto ja da nosim nešto što je teško. Očekujem i da će mi ponuditi svoju jaknu ako je hladno. Očekujem još mnogo toga. Ali ništa od toga ne mogu dobiti. …

Estetski fenomeni današnjice

Prije nego što krenem sa svojom pričom, čisto želim da naglasim da ovaj tekst nje napisan radi vrijeđanja ili stvaranja neugodnosti, već čisto zapažanje onoga što se dešava u okolini. Prije svega, lično nemam ništa protiv estetske hirurgije, pogotovo kada je sve umjereno, ali nažalost toga je sve manje i manje.
Estetski idealiOd početaka našeg čovječanstva, barem onih početaka koji su nama poznati, pričalo se uvijek o ljepoti, i o idealima. Ta tema je bila prisutna u manjoj ili većoj mjeri, ali nije ništa prolazilo bez nje. Oduvijek se traga za savršenom proporcijom, o univerzalnom lijepom, danas imamo i neka nova viđenja, savremena viđenja ljepote. Svi ti ideali su se naravno mijenjali kroz istoriju. Od muškog tijela kao najvišeg ideala ljepote kojem svi treba da teže, pa do ideala u pogledu ženskog izgleda, od malo popunjenijeg ženskog tijela i tamnije kože i kose do porculanskog tena i uzanog struka. Ali uvijek su postojale neke stvari koje su se neprestano ponavljale. Danas imamo e…