Preskoči na glavni sadržaj

Misli o samoubistvu

*jedan sadržaj koji je u pripremi


Ćutimo. I dalje čekamo da neko drugi progovori, vrisne, u ovoj silnoj tišini. Ništa se ne dešava. Gušimo se. Plačemo. Ali o tome i dalje ćutimo. Sramota je. Danas je sramota da postoji neki probem, da je čovjeku teško, da ga neko maltretira, da mu ne ide u životu. Danas je sramota da se voli, da se bude nesrećan. Taj svijet postoji i to više od onog koji vidimo. Ali o njemu ne smijemo pričati. Kažu da je sramota. Guramo ga unutar sebe, sve dublje, da i sami zaboravimo da postoji. A problemi se samo gomilaju, to raste i dolazi do tačke pucanja. I šta onda kada prepukne u nama? I dalje ćutimo. Nestajemo. Pa se onda kasnije drugi pitaju zašto? Šta se desilo jednom osmijehu da sebi oduzme život, šta se desilo jednoj sreći da okonča svoj vijek na ovom svijetu? Desilo se mnogo toga, ali se ćutalo. Nije bilo vremena da se kaže. Bilo je sramota. A nije bilo nikog da posluša. Samo prevrtanja očima. Glupi komentari. Dok u duši puca, otpada dio po dio. I ostaje samo ogromna praznina, bolna. A tu bol rijetko ko preživi.

Odlazak, ponekad se čini kao rješenje. Savršen zločin i još savrešniji bijeg. Sve probleme i muke ostavljamo onima koji ostaju. A mi odlazimo, da zaspemo vječno, i da nas više niko ne budi.

Ljudske misli lete, rasplinu se u milion pravaca. Ni mi sami ih ne možemo kontrolisati. Bježe u neki nepoznat svijet, tamo gdje ne treba. A tu jedino vidi izlaz. Tada sve staje. Da li će nas se neko sjetiti? Kao da je bitno tada. Možda neko od onih koji ostanu iza nas, ako iko ostane… Razmisli o smrti? O samoubistvu? Svi žudimo, je l’ tako? Vuče nas. Volimo svoju sopstvenu destruktivnost, čak i kada nema neke veće probleme i kada izlazimo na kraj sa svim. Volimo mi tu našu crnu stranu. Čak nam je i privlačnija od ove sunčane. Vuče nas, sve jače. A tek kad imamo razlog. Onda kao da jedva čekamo da pobjegnemo u zagrljaj tanatosu da nas odvuče skroz na dno, u mračne tamnice. A možda taj san, vječni, možda i nije toliko taman. To je samo naše neznanje o onom nepoznatom. Ali i dalje, samo pojedini kada dođu na prag tame zakorače svjesno dalje. Mi smo kukavice, uglavnom se svi vratimo nazad. Ne volimo nepoznate stvari. Ne volimo promjene, makar bile i dobre.


Svaki osmijeh koji gledamo, nije samo osmijeh, već gomila crnih misli, koji se kriju iza. Oni koji nemaju takve misli se ni ne smiju. Nemaju šta da kriju. Pitate se zašto kriju? Zato što je kod nas sve sramota, i kod nas više niko nema vremena za drugog. Samo postoji svako od nas pojedinačno sa svim svojim crnim mislima, koje krije, potiskuje, sve dok ne pređe jednu granicu i izbije na površinu. A tada se sve briše...


Popularni postovi s ovog bloga

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …

Muškarac dvadeset i prvog vijeka

Meni je otac od malih nogu usadio određene stavove o muškarcima. Uglavnom kako muškarci treba da se ponašaju i kako da se odnose prema ženskom rodu. Neki od tih stavova i nisu bili baš pohvalni, ali te stavove nisam ni usvojila. Ostali stavovi koje sam naučila od njega su pokazivali kako muškarac na sve moguće načine brine i brani djevojku, ženu, sestru… čak sam i vidjela na primjerima kako to izgleda. Ali danas ima sve manje takvih primjera, i prilika da se nešto takvo vidi i prepozna u društvu. I ako smo skrenuli odavno s tog puta ja i dalje živim po tim pravilima. Očekujem od muškarca da mi plati piće, očekujem ako izbije neka frka da stane ispred mene i zaštiti me, eto tu mu je taman jedinstvena prilika da pokaže da li je stvarno baja kao što priča, a svi pričaju. Očekujem da će se ponuditi da mi pomogne da ponesem stvari, jer je zašto ja da nosim nešto što je teško. Očekujem i da će mi ponuditi svoju jaknu ako je hladno. Očekujem još mnogo toga. Ali ništa od toga ne mogu dobiti. …

Estetski fenomeni današnjice

Prije nego što krenem sa svojom pričom, čisto želim da naglasim da ovaj tekst nje napisan radi vrijeđanja ili stvaranja neugodnosti, već čisto zapažanje onoga što se dešava u okolini. Prije svega, lično nemam ništa protiv estetske hirurgije, pogotovo kada je sve umjereno, ali nažalost toga je sve manje i manje.
Estetski idealiOd početaka našeg čovječanstva, barem onih početaka koji su nama poznati, pričalo se uvijek o ljepoti, i o idealima. Ta tema je bila prisutna u manjoj ili većoj mjeri, ali nije ništa prolazilo bez nje. Oduvijek se traga za savršenom proporcijom, o univerzalnom lijepom, danas imamo i neka nova viđenja, savremena viđenja ljepote. Svi ti ideali su se naravno mijenjali kroz istoriju. Od muškog tijela kao najvišeg ideala ljepote kojem svi treba da teže, pa do ideala u pogledu ženskog izgleda, od malo popunjenijeg ženskog tijela i tamnije kože i kose do porculanskog tena i uzanog struka. Ali uvijek su postojale neke stvari koje su se neprestano ponavljale. Danas imamo e…