Preskoči na glavni sadržaj

Brazil, distopija i utopija

Nećemo pričati o Brazilu i Rio de Janeiru. Nikako. Pričaćemo o drugom Brazilu. O filmu, o jadu i čemeru, koji i nas malo-malo pa pukne u glavu. Taj Brazil su naše najgore noćne more koje se dešavaju na javi. Ne možemo bježati od njih. A u snovima dođe nešto lijepo. Tog lijepog se stidimo na javi, to lijepo ne smije da postoji tu. nismo navikli, niti nam daju. Ipak smo mi i dalje samo lutke, praznih glava, koje čekaju da im neko treći, neko iz sjene stavi pokoju riječ ili misao, vjerujući da smo to mi sami osmislili i doživjeli ko zna kakvo prosvjetljenje.
Brazil? Brazil? Da li ste ikada pogledali taj film? Možda i bolje da niste… Nekad se i kajem što previše istražujem jer mi znatiželja ne da mira. Saznam svašta, vidim još više. Onda nema mirnog sna, samo trzaji i traganje za nečim većim. A veće ne postoji, ni ovo što nađem ne postoji. Nakon svega dolazi suočavanje s onim najgorim, sa realnošću koja je daleko od svega. I sve što ostaje, jeste san, o velikom junaku, i o spasavanju ljepotice, barem pokušaju, dok ih realnost ne razdvoji. Pozdrav iz Brazila…


Popularnost


Danas su distopijska djela popularnija nego ikad. Jer i ovo je kriza veća nego ikada. Možda smo previše subjektivni, ali i činjenično kada se pregledamo sve ranije epohe, jeste bilo teško, ali sada nam je na teretu mnogo toga više, što oni nisu imali. Njihova sreća. Jer smo sve što je trebalo da bude u našoj službi i da nam predstavlja neku vrstu pomoći u svakodnevnom životu, sami smo okrenuli protiv sebe. Sad ratujemo s tim, ratujemo sami sa sobom. Sa svima. Nismo toga ni svijesni, ponekad samo neka iskrica iskoči. Mnogima ni to nije nikakav znak. Filmovi, knjige, slike, razna upozorenja starijih, ali koga još briga za tim. Mi znamo najbolje. Nama sada i jeste najbolje. Tako barem kažu. A onda jedan usamljeni pojedinac, zastane na tren, čak i krene misliti. Nije dobro. Niti može. Distopija? Šta je uopšte ta čudna riječ, koju rijetko kad goristimo. Ponekad profesor srpskoga jezika vas natjera da je kažete, i to je kraj. Distopija, nešto divno? Ipak ne. Ni utopija ne može da bude divna, a distopija je samo skup svih naših noćnih mora na jednom mjestu, ovdje i sada, koje moramo da preživljavamo, a bijega nema. Ako ovako nastavimo nikada neće ni biti. Vrijeme je da se zapitamo…


Utopija


Kad smo ispljuvali sve živo, treba znati i šta želimo od sebe. I kako treba da izgleda nešto što bi odgovaralo svima. Ogorčeni na svijet bez imalo ljepote ja bih sve nade polagala u to. Odavno smo zaboravili na lijepo, na estetiku. Samo trčimo za nekim materijalnim glupostima, koje nemaju apsolutno nikakvog kvaliteta, a da ne pričamo o idejama i višim stvarima. Filosofsko nešto progovara iz mene, ipak svi imamo male profesionalne deformacije. Ali realno mi puno kritikujemo, samo kada treba iznijeti kako bi to riješili svi se ućute. Lako je kritikovati. Zato ćemo naći nešto inovativno što bi se svima manje-više svidjelo. A pogotovo lijepim i pametnim. Budimo realni takvih je najmanje, pa oni ne treba da rade, već da uživaju i budu isplaćeni od poreza koji će plaćati oni sa suprotnim osobinama. Znači majka priroda i sreća s kojim je neko rođen. Jer nam ostale stvari izgleda nisu donijele mnogo, a treba pokušati i ovako. A uživanje? Pa neka bude sat seksa, sat alkohola, sat drogiranja, pa ponovo u krug. Eventualno na svaka dvadeset i četiri sata jedan da izdvojimo i jedan sad za kulturu i obrazovanje. Vidim da je posljednjih dana popularno gledati balet “Romeo i Julija”. Ne bi bilo loše živjeti tako. Naravno neće svi, samo oni koje je prirodna selekcija usrećila i podarila im i pamet i ljepotu, da je mogu uništiti budućim životom. Da se oni manje srećni ne bi osjećali loše. Dok se to ne desi svi ćemo biti magarci preko čijih leđa ide sve...


Popularni postovi s ovog bloga

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …

Muškarac dvadeset i prvog vijeka

Meni je otac od malih nogu usadio određene stavove o muškarcima. Uglavnom kako muškarci treba da se ponašaju i kako da se odnose prema ženskom rodu. Neki od tih stavova i nisu bili baš pohvalni, ali te stavove nisam ni usvojila. Ostali stavovi koje sam naučila od njega su pokazivali kako muškarac na sve moguće načine brine i brani djevojku, ženu, sestru… čak sam i vidjela na primjerima kako to izgleda. Ali danas ima sve manje takvih primjera, i prilika da se nešto takvo vidi i prepozna u društvu. I ako smo skrenuli odavno s tog puta ja i dalje živim po tim pravilima. Očekujem od muškarca da mi plati piće, očekujem ako izbije neka frka da stane ispred mene i zaštiti me, eto tu mu je taman jedinstvena prilika da pokaže da li je stvarno baja kao što priča, a svi pričaju. Očekujem da će se ponuditi da mi pomogne da ponesem stvari, jer je zašto ja da nosim nešto što je teško. Očekujem i da će mi ponuditi svoju jaknu ako je hladno. Očekujem još mnogo toga. Ali ništa od toga ne mogu dobiti. …

Estetski fenomeni današnjice

Prije nego što krenem sa svojom pričom, čisto želim da naglasim da ovaj tekst nje napisan radi vrijeđanja ili stvaranja neugodnosti, već čisto zapažanje onoga što se dešava u okolini. Prije svega, lično nemam ništa protiv estetske hirurgije, pogotovo kada je sve umjereno, ali nažalost toga je sve manje i manje.
Estetski idealiOd početaka našeg čovječanstva, barem onih početaka koji su nama poznati, pričalo se uvijek o ljepoti, i o idealima. Ta tema je bila prisutna u manjoj ili većoj mjeri, ali nije ništa prolazilo bez nje. Oduvijek se traga za savršenom proporcijom, o univerzalnom lijepom, danas imamo i neka nova viđenja, savremena viđenja ljepote. Svi ti ideali su se naravno mijenjali kroz istoriju. Od muškog tijela kao najvišeg ideala ljepote kojem svi treba da teže, pa do ideala u pogledu ženskog izgleda, od malo popunjenijeg ženskog tijela i tamnije kože i kose do porculanskog tena i uzanog struka. Ali uvijek su postojale neke stvari koje su se neprestano ponavljale. Danas imamo e…