Preskoči na glavni sadržaj

Djevojčice i hajlajter

Nije svaka žena ljepotica, nema svaka ispravan nos i pune usne, nema svaka prodorno plave oči, i dimenzije 90-60-90. Zato imamo šminku i razne fazone da se uljepšamo i da poneki nedostatak prikrijemo. Nažalost danas postaje moda da prikrijemo i ono što valja, jer pretjeramo sa šminkom, plastičnom hirurgijom.

Kofer pun šminke


Žensko sam i normalno da se volim dotjerati. Neki instinkt jednostavno. I nije mi žao zbog toga niti me je sramota. Ali ne mogu da se ponašam kao većina žena i djevojaka danas. Zar smo zaboravili da nam najbolje stoji ono što nam je već dato na našem licu. Samo treba da to iskoristimo i unaprijedimo. Naše crte lice treba da istaknemo, a ne tuđe, koje smo pokupili sa nekog tutorijala. Ne stoji vam!

Jagodice i rupice


Sakrijete ono što ne valja, istaknete dobre karakteristike lica, zvuči idealno. I donekle i jeste, kada stvarno to uradite. Ali ne trpi svačija koža isti tretman niti svi možemo koristiti iste proizvode. A još manje svima imamo lice kao Kim Kardašijan pa da se konturišemo kao ona… ne ide. Al’ baš ne ide. Nisam ja neki sad make-up stručnjak, kao ni mnogi koji se tako predstavljaju. Ja samo iznosim neke realne činjenice i logične zaključke kojih bi svi trebalo da budemo svjesni.

Trepavice do neba


Ako iko pati zbog trepavica, onda sam to ja. Ali nije uvijek rješenje staviti najveće i najgušće trepavice. One su isključivo rezervisane za jaku večernju šminku, a ponekad ni za to. Sada je moderan ruski volumen, i lijepo je to kada neko samo malo pojača svoje trepavice, a ne da jutarnju kafu pije s krilima do obrva, na očima. I bilo bi lijepo da je to kraj. Tu tek počinje čitava zbrka. Tu tek kreću silikoni, usne, grudi… Korak po korak postajemo sopstvene karikature, svakog dana je sve više takvih, jer izgleda da ih još nema dovoljno.


Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…