Preskoči na glavni sadržaj

Djevojčice i hajlajter

Nisu sve žene prirodne ljepotice. I nema ništa loše u šminkanju i poboljšanju onog što imamo dobro na sebi, ili sakrivanju nedostataka. Pa i muškarci to rade na neke druge načine. Ne volim prozivke žena koje su našminkane i koje brinu o sebi. Niti osuđujem one koje izbjegavaju da stave i kremu u boji. Lični izbor, o kojem mi ostali nemamo šta da raspravljamo niti da se pravimo pametni. Ali postoje neke stvari koje su previše… Stvarno previše.

Koferčić sa šminkom


Danas nam glavu pune svime, pa tako i šminkanjem. Gdje je nestalo ono dobro staro šminkanje gdje se prate crte i oblik lica, i druge karakteristike? Ne znam. Znam samo da mi svakog dana iskoči milion tutorijala o šminkanju, sređivanju i slično. To u suštini i nije toliko loše. Ponekad stvarno ima korisnih stvari, koje rado mnogi iskoriste. Problem je hiperprodukcija kao u svemu danas. Svaka djevojčica, djevojka, pa čak i poneki muškarac daje sebi tu slobodu da se šminka i daje drugima savjete dok sami pojma nemaju. A da ne pričamo o pomami koja se naziva konturisanje lica. Već mi se okreće želudac.

Jagodice i rupice


Divno je to što možemo istaknuti jagodice na licu, sakriti ili pokazati neke dijelove lica pomoću šminke. Pa divno je i to što možemo da se osjećamo kao sve svjetske zvijezde jer imamo slične rituale poput njih. Ali znate šta nemamo? Nemamo isto lice, istu kožu koja može da trpi iste proizvode… Svi uporno i dalje prave konture onako kako nam je pokazala Kim Kardašijan i kako ona to radi. Ona to može, jer prije svega ima lijepo lice i bez toga, i u skladu s njim pravi konture. A onda dođe neka rumena seljančica koja to isto radi, sa sasvim suprotnim karakteristikama. I stalno u krug. Ajde ovim običnim ljudima neću ni zamjeriti. Zamjeram onima koji postavljaju svoje snimke da bi podučili ovaj sirot narod kako da se šminka i uporno rade ono što su vidjeli da neko drugi radi. Ne ide to tako. Nisam ja nikakav make-up artist, kako se to danas naziva. Ali malo logike samo upotrijebite. Pokušajte konturisati kriv nos kao što to Kim radi. Dobićete kontraefekat.

Trepavice do neba


Divno je imati guste trepavice, ali ne izgledaju divno iste one umjetne trepavice koje stavljate za večernju jaku šminku, kada idete na jutarnju kafu samo s puderom. Takođe sada postoje razne nadogradnje trepavice, pa se ne morate svaki dan mučiti sa ljepilom. To je stvarno odlična stvar, i baš zato što treba da posluže i po danu i po noći, jer ih ne možete skidati svaki dan, treba birati neku normalniju dužinu. Ali ne, šta bismo mi bili da ne stavimo trepavice do neba, pa ne treba otvarati oči, držaćemo ih zatvorene, samo neka trepavica.

I tako iz dana u dan, mjesto da se uljepšavamo, uništavamo se, jer ne znamo kako da budemo lijepi. Vidjeli smo na televiziji nešto neprirodno i nepotrebno, ali to želimo, jer eto to je danas moda. Vidjeli smo silikone, pa stavi najveće odmah, da ne zafali. A oni stari dobri dani, gdje je sve umjereno i onako kako treba, gdje gledamo šta nama pristaje i u skladu s tim se i oblačimo i šminkamo, toga odavno nema. Nema ni onih dana kada se muškarci nisu fenirali i nosili više šminke nego žene. Ali izgleda da se moramo naviknuti na te karikature današnjeg društva, a ove žene koje se šminkaju ili koje se ne šminkaju, dok je god njihov izbor dobro je, kad bilo šta postane uticaj sa strane, onda imamo još jedan problem. Izgleda da ih nema dovoljno.


Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …