Preskoči na glavni sadržaj

Dame novog doba

Šta prvo pomislite kada vam neko kaže dama? Uglavnom se misli od elegantnim djevojkama i ženama koje su u dugim haljinama, našminkane, ali sa umjerenom i diskretnom šminkom, koje hodaju ženstveno i jesu takve, ali imaju određen stav. Prijatne su, ali i dalje postoji neka određena distanca koju nikako ne možete preći. Uvijek je izdvojena iz gomile, drugačija.


Novo doba


Takav opis dame teško da ćete danas sresti na ulici. Ali dama nije samo izgled, to je stav. Odjeća, šminka i slične stvarčice mogu malo pripomoći, ali to ništa ne znači. Dama se može biti i u širokom duksu, iscjepanim farmerkama i patikama. Bitan je stav. Pošto smo danas zaboravili šta je stav, i više ga nemamo, mnogi pokušavaju na taj način da se prikažu kao neki nivo. Nažalost, sve pada u vodu jer je ipak samo gluma i loš pokušaj da se postigne nešto. Danas smo generalno izgubili svijest o tome da treba imati određeni stav, princip i da nije dovoljno da samo to kažemo, već i da poštujemo. E to je dama, ona koja poštuje sama sebe, pa makar i trenerci.

Moda, moda, moda


Moda je uvijek bila važan faktor u društvu, koliko god mi pokušavali da ga umanjimo. A danas je to vidljivo možda i više nego ikad. Sa svih strana nas bombarduju novim trendovima, novim kreacijama, moda je danas postala nauka, jer više nije dovoljno da se obučete, i to je to. Svaka nova kombinacija zahtijeva promišljanje o tome da li se uistinu smijete u tome pojaviti, a opet s druge strane sve je dopušteno i uvijek možete reći da ste šik i da to tako treba.
I dalje curice nose haljinice, ali roza odavno nije ženska boja. Sada je tu ulogu dobila plava, koja je nekad bila za dječake. Ni kratka kosa nije rezervisana za muški rod. Muški duksevi imaju istu ulogu, za oba pola. Prošla su vremena kada smo se šepurile u haljinicama i lakiranim cipelicama. To ne znači da nije dama. Pa šta ako nosi mušku majicu, kačket, i na to sve suknjicu? Ili široke farmerke? Zar je bitno? To je moda, i to ona za dame. Prošla su vremena elegancije u klasičnom smislu. Danas imamo sportsku eleganciju. Danas je sve drugačije, i to ne znači da smo mi žene manje dame. Ako imamo stav, dobre smo i dalje.

Šta čini čovjeka, ako ne odjeća?


Modna industrija doživljava svoj vrhunac svakog dana. I tu se nažalost dešava hiperprodukcija svega, te mnogo toga gubi na važnosti. Ipak svi dođu koliko-toliko do izražaja. Sve se vrti oko toga da se isprate najnoviji trendovi. Ne možemo zanemariti da se i dalje nose suknjice i haljinice, i ona dobra stara izreka, moda se vraća, pa svi mi posegnemo za starim stvarima naših majki, jer su sada popularnije nego ikad. Ali i to što se vraća, dolazi u sasvim drugom kontekstu. U svakom slučaju svjesni smo da moramo zaboraviti duge elegantne haljine, jer se sada nose kratki šortsići i patike. Više nije jednostavna šminka, sada dreči u svim mogućim bojama. Život je drugačiji nego ranije, pa samim tim i navike se mijenjaju. Lijepo je hodati u štiklicama, ali ko još ima vremena za to, kada postoje patike, ravne cipele, ma milion stvari. Užurbanost današnjice sa sobom je odnijela dio ljepote nekadašnje elegancije. Ali ne znači da naša nije lijepa, i da neće jednog dana biti cijenjena jednog dana i lijep podsjednik na naše doba. Koliko god bježali od svega, ipak je danas sve dopušteno, pa nemojte da se bojite. Opustite se, nađite nešto lijepo, što vam pristaje, nosite to kako treba, i bićete dame svakako. Pa makar i u muškom duksu. Ženstvenost više nije ono što nam Holivud pokazuje. Baš naprotiv, danas je ženstvenost izraženija u tom nekom dječačkom stilu koje žene mahom prihvataju. Ali ga znaju i iskoristiti. Od toga su napravili novu eru ženstvenosti, jer više nemamo vremena za ono o čemu nam pričaju u bajkama.

Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …