Preskoči na glavni sadržaj

Dame novog doba

Dama? Koja vam je prva asocijacija kada čujete ovu riječ? Nisu sve žene dame, makar hodale u najelegantnijim i najljepšim haljinama. Ne, ne. Dama, to je više način ponašanja, stav, naravno mnogo može i odjeća da doprinese, ali to je samo je mali dio, koji se može i zanemariti. Dama će biti dama, makar hodala i u trenerci.

Novo doba


Danas ćete rijetko na ulici sresti neku damu koja će izgledati poput velikih diva kakve gledamo u filmovima iz mladosti naših roditelja. Toga više nema, čak ni u filmovima. Odjeća, šminka, način života, sve se promijenilo u odnosu na ta vremena. Život je postao ubrzan, možda i previše, a mi moram ići u korak s tim. Mnogo žena je izgubilo svijest o tome da su neophodni određeni stavovi u životu, u cijeloj ovoj zbrci. Sada nažalost, imamo samo gomilu praznoglavih djevojaka koje slušaju ono što im kažu, i pokušavaju to da nadoknade tako što će se nakititi, i opet ništa od toga da budu dame.

Moda i opet moda


Oduvijek je moda bila važan faktor, a danas je modna industrija jača nego ikad. Sve prolazi kroz njene ruke. Zbog iste te mode se i rušilo i gradilo. I veći je ona imala uticaj na društvo nego obrnuto, kako se uglavnom misli. Ali danas u visoku modu možete ubrojati i nešto što je obično i jednostavno, obične patike, farmerke, odjeća za svaki dan. Nekada su duga haljina i šešir bili svakodnevna kombinacija. Danas ženama nisu potrebne suknjice i haljinice, kada nose široke muške dukseve i iscjepane široke farmerke. Ono što treba da imaju i što im je potrebno jeste stav, odlučnost. A za odjeću je lako. Uvijek se možemo presvući za nekoliko trenutaka.

Šta čini čovjeka, ako ne odjeća?


“Moda se vraća”, to i prečesto čujemo. I vraća se. Danas nam se sve vratilo i imamo jedan eklektcizam modnih kombinacija. Bukvalno možete obući bilo šta, i možete naći izgovor i objašnjenje za baš tu kombinaciju. Eleganciju smo pretvorili u nešto jednostavno i svakodnevno, jer tako nam odgovara uz način života. Treba trčati čitav dan, a duge haljine, štikle i slično nisu baš udobne za to. Jednostavnije je biti u ravnom. U hlačama. U majicama. Ženstvenost danas nije kao nekada, danas se ona drugačije izražava. I prolazi veoma dobro. Danas se ženstvenost ogleda u sportskoj eleganciji. U jednostavnim kombinacijama koje bi u neka davna vremena bila više primjerena muškarcima. Ali to ne znači da danas nema dama, baš naprotiv, ostalo je još onih iz kojih zrači nešto, što nikakva odjeća ili nedostatak iste može sakriti.

Popularni postovi s ovog bloga

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Štela

Dolazim danas na posao. Pozdravljam uvažene kolege i koleginice, pozdravljam svoje prijatelje. Smjena od 12 do 20h, naspavao sam se, ali mrzovoljan sam jer narednih osam sati moram provesti na tom mjestu. Za šta? Za minimalac.
Prvi korisnik je nazvao ljut, bezobrazan, gnjevan. Prema meni, prema mojim kolegama, prema sebi. Vidno frustriran pokušavam da ga smirim. Objašnjavam kako će sve biti u redu. A zapravo ništa nije u redu. Od tog korisnika, od mene, od tih kolega, od same države. Ništa nije u redu. Kvar koji korisnik ima može se jednostavno riješiti, ali ga rješava osoba koja nije obučena za to. Na tom mjestu radi nečiji poznanik, koji je to radno mjesto stekao preko štele, prima platu tri puta veću od mene, ali ja radim za sebe, za njega i za još troje takvih kao što je on. To i jeste tema ovog teksta.
Dosta prijatelja mi govori: “Lako je tebi, tebe je neko gurnuo u Telekom”. Eh, da bar jeste, sada bih ja bio jedan od gorepomenutih četvoro, da radim za triput veću platu, tj. da ne …

"Nema od ovih ništa"

Od početka smjene, zove po deseti put sa istim pitanjem: “Kada će neko doći?” iako uporno dobija isti odgovor, da niko to ne zna. To jutro je prijavila smetnju. I naravno da smo sebi najvažniji, ali postoje i drugi ljudi. Ponekad nam dobro dođe strpljenje. Pogotovo u ovakvim situacija, moramo čekati svoj red. Postoje oni koji danima čekaju i ćute i trpe, jer znaju da i nemaju baš nekog izbora. A ne može im ni mi pomoći. Ali ova histeriše. Vrišti. Radi ona nešto preko interneta. A ti su mi najdraži. Svaki drugi korisnik vodi biznis preko interneta. Pa gdje se dijele ti silni poslovi, da idem i ja. Biće mi sigurno bolje.
Nakon što joj je po hiljaditi put rečeno isto, da ne znamo kada će neko doći da otkloni kvar, u pozadini sam čula kako nekoj trećoj personi govori: “Nema od ovih ništa”
I nema. Radimo najšugaviji posao, gdje svi jebu, grebu. I korisnici i šefovi. Ono što dobijemo, oni kao nazivaju platom. Ja to ne bih nazvala ni džeparcem za dijete u osnovnoj školi. Slušamo ispovijesti s…