Zaspi sama

I svaku noć su te čuvale tople ruke i čvrst zagrljaj. Svaku noć su te uljuljkivale u san. I onda odjednom više nema ništa. Sve je pusto. Ostaješ sama. I sve noćne more, sva čudovišta ispod kreveta odjednom su nagrnula na tebe. Sklanjaš se od njih i bježiš i na javi i u snu. Nemaš ni sekunde mira. A nekada je bilo tako lijepo. Sigurno. Toplo. I više toga nema. I svako veče su te čuvale druge ruke, drugi zagrljaj. A sada više nema ništa. Dok su te ruke prebacivale od jednih do drugih bila si sigurna. A sada si sama. Nemaš gdje. Nemaš kome. Noćima ne spavaš. Bježiš od same sebe. Zašto? Zar su ti potrebne te ruke, da te grle i čuvaju. One su te pazile, mazile, bila si zaštićena od svega. Od svijeta. Od života. A sada je sve to krenulo direktno ka tebi, i ti ne znaš da se odbraniš. Treba da naučiš da zaspeš sama? Ali kako kad milion čuda ovog svijeta ide ka tebi. Želi da ti naudi, ili se tebi to samo tako čini. Vrištiš. Bježiš. Želiš da sve bude kao nekad. Pa makar i da boli i bude tragično kao ranije, da te razne ruke prebacuju jedne drugima, ali samo da budeš sigurna. Nisi više djevojčica. Stani na svoje noge. Ne trebaju tebi tuđe ruke. Tuđi zagrljaji. Treba ti život. Sama sebi možeš dati sigurnost. Ali se bojiš. Više ne znaš ni gdje se nalaziš. Kroz more trauma trčiš koje su na granici jave i sna. Više ni ne znaš kada si budna, a kada sanjaš. Tako hodaš kroz taj nepoznati svijet, u nadi da ćeš naći još jedan čvrst zagrljaj koji će te zagrliti pa da barem još jednu noć mirno zaspeš. Nećeš. Ne trudi se. Ne traži. Idi sama. Jer možeš sama. I čeka te tamo u tvojoj sobi. Samoća. Uvijek je bila tu. Možeš zaspati sama. Ubrzo ćeš i shvatiti da si u tom toplom zagrljaju isto bila sama.



Коментари