Preskoči na glavni sadržaj

Zaspi sama

I svaku noć su te čuvale tople ruke i čvrst zagrljaj. Svaku noć su te uljuljkivale u san. I onda odjednom više nema ništa. Sve je pusto. Ostaješ sama. I sve noćne more, sva čudovišta ispod kreveta odjednom su nagrnula na tebe. Sklanjaš se od njih i bježiš i na javi i u snu. Nemaš ni sekunde mira. A nekada je bilo tako lijepo. Sigurno. Toplo. I više toga nema. I svako veče su te čuvale druge ruke, drugi zagrljaj. A sada više nema ništa. Dok su te ruke prebacivale od jednih do drugih bila si sigurna. A sada si sama. Nemaš gdje. Nemaš kome. Noćima ne spavaš. Bježiš od same sebe. Zašto? Zar su ti potrebne te ruke, da te grle i čuvaju. One su te pazile, mazile, bila si zaštićena od svega. Od svijeta. Od života. A sada je sve to krenulo direktno ka tebi, i ti ne znaš da se odbraniš. Treba da naučiš da zaspeš sama? Ali kako kad milion čuda ovog svijeta ide ka tebi. Želi da ti naudi, ili se tebi to samo tako čini. Vrištiš. Bježiš. Želiš da sve bude kao nekad. Pa makar i da boli i bude tragično kao ranije, da te razne ruke prebacuju jedne drugima, ali samo da budeš sigurna. Nisi više djevojčica. Stani na svoje noge. Ne trebaju tebi tuđe ruke. Tuđi zagrljaji. Treba ti život. Sama sebi možeš dati sigurnost. Ali se bojiš. Više ne znaš ni gdje se nalaziš. Kroz more trauma trčiš koje su na granici jave i sna. Više ni ne znaš kada si budna, a kada sanjaš. Tako hodaš kroz taj nepoznati svijet, u nadi da ćeš naći još jedan čvrst zagrljaj koji će te zagrliti pa da barem još jednu noć mirno zaspeš. Nećeš. Ne trudi se. Ne traži. Idi sama. Jer možeš sama. I čeka te tamo u tvojoj sobi. Samoća. Uvijek je bila tu. Možeš zaspati sama. Ubrzo ćeš i shvatiti da si u tom toplom zagrljaju isto bila sama.



Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …