Intelektualna prostitucija


Šta je uistinu prostitucija? I na kakvo prodavanje tijela se tačno odnosi? Po meni je svaki fizički rad neka vrsta prodavanja tijela. Danas je sve prodavanje, svaki posao. Svugdje prodajemo neki dio sebe da bismo dobili nešto zauzvrat. A to nešto uglavnom bude nešto sitno, mnogo manje nego što stvarno vrijedi ono što smo prodali.

O tome se ćuti. Ćuti se i o prostituciji. Ponekad se spomene neki skandal i onda opet tišina, jer naše savremeno društvo još nije u stanju da se oslobodi seksa kao tabua. Niti je u stanju da shvati da se na neki način prostituišemo šta god radili u životu. Međutim meni je najgora ona intelektualna prostitucija. Ovo fizičko čak i kad boli prođe, zaboravi se nekako. U ovom drugom slučaju sami sebe kidamo na komade, i onda ostaju samo traume.

Odavno su nestale rasprave i razmjene mišljenja i ideja. Sada je sve to svedeno na prostu trgovinu, kao kada odete u prodavnicu da kupite bilo koju namirnicu. I naše ideje su danas samo obični predmeti, koji čak i ako budu cjenjeni to bude na znatno nižem nivou nego što zaslužuju. Postavljanje etikete sa određenom svotom na neku ideju je uništava u potpunosti. Ona postaje tada beznačajna, postaje isprazna, bez vrijednosti. Nisu sve stvari stvorene da se prodaju. Samo smo odavno zaboravili da postoji nešto iznad toga, pa smo sve sveli na najniži mogući nivo. I samo nastavljamo u tom pravcu, padamo sve niže i niže.

Prodavanje tijela jeste svaki fizički rad. A neprestano gledamo mnoge iz naše okoline koji odlaze bilo gdje preko granice da bi radili najgore fizičke poslove za sitne pare. Ali ipak veće nego što bi ovdje ikada mogli zaraditi. O tome se ne govori kao o prodavanju sebe za novac. Zar to nisu isti razlozi i ista objašnjenja kao i kada se „prodaje“ tijelo za seksualne usluge? A onda sljedeći nivo, ono što bih ja okarakterisala kao intelektualnu prostituciju, pokazuje koliko je čitavo naše društvo postalo donekle i bolesno. Dok jedni vide finu priliku da ne rade ništa, drugi za sitan novac prodaju ono mnogo vrednije od tijela. Prodaju svoje ideje, svoj intelekt, prodaju sve što je vrijedno. Ne krivim ja njih, ljudi su danas jednostavno prinuđeni da rade bilo šta da bi preživjeli. A nas očigledno društvo, izuzetno bolesno društvo neprestano tjera da zaboravi na male žrtve, i počnemo prinositi veće. Da zaboravimo na neke sitne fizičke posliće, i da za male pare uložimo sve što imamo, da u potpunosti ostavimo sebe za koji dinar, i to onaj dio sebe koji je mnogo važniji od tjelesnog. Ako nemamo ideje, pa šta nam onda ostaje? A vidite da je nemamo, jer smo je prodali, jer smo bili primorani.

Коментари