Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od siječanj, 2018

Dijete razvedenih roditelja

Danas ću se malo baviti jednom temom, koju mnogi smatraju problematičnom, i štaviše pokušavaju da izjednače pojmove braka i porodice. Ja imam drugačije iskustvo. Imam drugačija i shvatanja što se toga tiče. Ali u svakom slučaju, ta dva pojma se užasno razlikuju, i porodica, i to srećna može da postoji i bez braka. Samo mi malo kasnimo, kao i u svemu ostalom, pa nije ni čudo što neke stvari ne želimo prihvatiti ili promijeniti gledište.
“Izvini, nisam znao/la”Ovih riječi sam se u djetinjstvu naslušala i previše. I dan danas mi je muka kada čujem rečenicu koja i najmanje liči na ovu. Danas primjećujem da je ipak malo drugačija situacija. Ljudi su donekle prihvatili taj fenomen razvoda. Ali i dalje postoje silne predrasude, prozivke i slične stvari. Ipak, postoji napredak. Ranije, kada sam bila dijete, situacija je bila mnogo lošija nego danas. Naravno da je postojalo mnoštvo ljudi koji su se razvodili, koji su ponovo zasnivali bračne zajednice. Međutim svi ti ljudi su bili glavni kada s…

Uzalud smo trošili

Vrijeme otkucava, koliko vrijedi?Svakog dana vrijeme postaje dragocjenije, jer smo već dovoljno potrošili. Svaki trenutak želimo da iskoristimo što bolje. Ali da li uistinu to radimo? Zavisi. Ponekad se uhvati svako od nas kako troši svoje dragocjeno vrijeme. Kako želi velike stvari, kako želi da živi snove, a sjedi negdje u zadimljenom kafiću, s nekom nebitnom osobom, koja vas smara, a izašli ste na tu nebitnu kafu, eto onako. Bilo vam je dosadno. Htjeli ste da i vas neko vidi. Svi drugi izlaze, pa eto da i vi postanete jedno od tih “svi”. Čudan osjećaj dobijete u tim trenucima, ali vas brzo prođe. Rijetko ko ima snage i hrabrosti da ustane i samo pokupi svoje stvari, i nestane. Iz života te osobe, i drugih dosadnih ljudi koji samo upijaju vašu pozitivnu energiju. A šalju vam svoju negativnu, svoje lažne priče, probleme. Ljudi pate od tuđe pažnje. Svi volimo da nas neko tetoši, da nas čuva, pazi. Ali zar se to treba dešavati samo zbog laži. Zar je stvarno neophodno izmišljati problem…

Kad ono malo ljudskog zakaže?

Prosječan radni danKako izgleda prosječni radni dan studenta? Sigurno ste se to nekada i pitali. Znam ja, i ništa posebno ne predstavlja. Ujutru zazvoni sat, hoće li ustati ili ne, kao da je bitno. Da li će se doći na predavanje ili ne, isto je potpuno nebitno. I tako svaki dan. Čak i kad se pojavi na fakultetu, šta onda? Popije kafu, dvije, pet, deset. Lijep je to život, lagodan, jednostavan. Ni za šta se ne brinete. Roditelji daju parice, vi ništa ne radite, i tako četiri, ili više godina. Uglavnom se to pretvori u više. Realno takvom načinu života ništa ne fali. I ja sam nekada bila takav student. I znate šta? Lijepo je. Jednostavno. Opušteno. Najveća briga vam je ispit, ali ni to ne morate izaći ako ne želite. Ali eto ja sam bar te obaveze ispunjavala, jer sam se osjećala toliko bespotrebno ovom svijetu, pa čisto nešto da se dešava, čisto da neko zaduženje imam. Odlično je dok takvih studenata još ima. Jer primjećujem da je sve više i više onih što ništa ne rade. Dođu na taj ispit…

Muškarac dvadeset i prvog vijeka

Meni je otac od malih nogu usadio određene stavove o muškarcima. Uglavnom kako muškarci treba da se ponašaju i kako da se odnose prema ženskom rodu. Neki od tih stavova i nisu bili baš pohvalni, ali te stavove nisam ni usvojila. Ostali stavovi koje sam naučila od njega su pokazivali kako muškarac na sve moguće načine brine i brani djevojku, ženu, sestru… čak sam i vidjela na primjerima kako to izgleda. Ali danas ima sve manje takvih primjera, i prilika da se nešto takvo vidi i prepozna u društvu. I ako smo skrenuli odavno s tog puta ja i dalje živim po tim pravilima. Očekujem od muškarca da mi plati piće, očekujem ako izbije neka frka da stane ispred mene i zaštiti me, eto tu mu je taman jedinstvena prilika da pokaže da li je stvarno baja kao što priča, a svi pričaju. Očekujem da će se ponuditi da mi pomogne da ponesem stvari, jer je zašto ja da nosim nešto što je teško. Očekujem i da će mi ponuditi svoju jaknu ako je hladno. Očekujem još mnogo toga. Ali ništa od toga ne mogu dobiti. …

Vraćanje u prošlost

Ponovo se hvatam za glavu i pitam se šta da radim. Šta uopšte sada radim? Sve propada, kao da je sve što je oko mene ukleto. Sve prolazi pored mene, samo prolazi i zaobilazi me. Život prolazi kraj mene, a da ga ni ne osjetim. Sve što i donekle valja, pobjegne od mene. Čega god se uhvatim, šta god dodirnem, upropasti se. Propadne. Čak i ako ne propadne odmah, ja uništim. Namjerno. Jer jednostavno imam osjećaj da je toliko besmisleno, i da samo trošim vrijeme uzalud. A to me guši. Ubija. Kako da potrošim vrijeme na to, a nema smisla, nema poente. I onda na kraju šta da radim s tim dragocjenim vremenom koje sam toliko čuvala od besmisla? Da radim nešto još besmislenije i dosadnije. Zar ne mogu ništa naći što će mi pričiniti zadovoljstvo. Nešto što će me učiniti srećnom, pa makar to bio i trenutak lažnog osjećanja sreće. Šta je to što može i toliko, toliko malo? Zar tražim previše? Izgleda da je tako. A meni bi bio dovoljan i taj lažni trenutak. I to bi me učinilo zadovoljnom. I to bi mi …