Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.

Početak


Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i neobično.

Filosofija je za zadatak imala da sagleda sve što čini život, u apsolutno svakom smislu. Međutim kako je čovjek postajao pohlepniji i zlobniji, ona je polako pucala i rasipala se u dijelove. Osmišljaju se razne metode koje ne ostaju u granicama filosofije već hoće dalje, tamo gdje ne smiju u nadi da će tamo naći odgovore, a našle su uništenje. Tako je nastajala nauka, jer u trenutku kad je sve prestalo da bude sveto, mogli smo sve i da uništimo i podredimo nekim našim pravilima. A trebalo bi da bude baš obrnuto.

Prekretnica


Filosofija odavno ne treba narodu, a i religija joj se polako pridružuju. Era shvatanja da sve mora imati materijalnu korist je nastupila. Ništa ne postoji bez strogih materijalnih dokaza, vidljivih, opipljivih, onih koje možemo iskoristiti. Sve drugo osim toga je besmisleno i nema potrebe da se iko bavi tim. Svijet nam postaje rob, priroda sredstvo. A onda odjednom dešavaju se stvari koje niko nije mogao da zamisli. Izgleda da nam se nešto sveti. Matematika, fizika i ostali velikani koji su obećavali, odjednom se povlače, ipak su posljedice prevelike, ali kasno se to shvatilo. Nauka je imala velike apetite, koje ništa nije moglo da nahrani, a ona je samo grabila i tražila sve više, dok se nije našla u slijepoj ulici odakle nema gdje. A nazad se ne može.

Vratiti se filosofiji? Religiji? Osmisliti neke nove nauke? Zbunjeni naučni umovi više ništa nisu znali. Sjetite se mudrih Sokratovih riječi, oni su obišli čitav krug da bi shvatili to. Oni su od cjeline napravili dva dijela, pa onda i to cijepali dok nisu dobili atome. Dođe i kvantna fizika, pa ona i to uništi. I na kraju nam ostade samo prašina. Izgleda da smo mi svi svedeni danas na prašinu, na pepeo. Put koji je trebalo da nam otvori nove svjetove, bio je put u propast. A mi i dalje gazimo ka toj propasti. Tragajući za čime? Šta to još možemo saznati? Ili bolje da pitam šta to još možemo uništiti? A opet taj strah, kao da nas pokušava zaustaviti, ali samo onda kada smo na tragu pravog života, dok nas neprestano gura tamo odakle treba da bježimo.

Vraćanje početku


I kada se odreknemo nauke, i svijeta, i kada odustanemo od uništavanja, šta onda? Svijeta odavno nema, znači da nema ni nas. Ubrali smo još jednom zabranjeno voće. A odgovornost još uvijek nismo prihvatili, od nje stalno bježimo, a kako se čini ni ne planiramo prestati. U nadi da će se stvoriti bolji svijet, uništili smo onaj najbolji što smo imali. I jedini što smo imali. I ne prestajemo. Razdvojili smo sve što se moglo razdvojiti, uništili i ostali usamljeni negdje gdje nismo sigurni. Niti ćemo više ikada biti.






Коментари