Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od prosinac, 2017

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …

Estetski fenomeni današnjice

Prije nego što krenem sa svojom pričom, čisto želim da naglasim da ovaj tekst nje napisan radi vrijeđanja ili stvaranja neugodnosti, već čisto zapažanje onoga što se dešava u okolini. Prije svega, lično nemam ništa protiv estetske hirurgije, pogotovo kada je sve umjereno, ali nažalost toga je sve manje i manje.
Estetski idealiOd početaka našeg čovječanstva, barem onih početaka koji su nama poznati, pričalo se uvijek o ljepoti, i o idealima. Ta tema je bila prisutna u manjoj ili većoj mjeri, ali nije ništa prolazilo bez nje. Oduvijek se traga za savršenom proporcijom, o univerzalnom lijepom, danas imamo i neka nova viđenja, savremena viđenja ljepote. Svi ti ideali su se naravno mijenjali kroz istoriju. Od muškog tijela kao najvišeg ideala ljepote kojem svi treba da teže, pa do ideala u pogledu ženskog izgleda, od malo popunjenijeg ženskog tijela i tamnije kože i kose do porculanskog tena i uzanog struka. Ali uvijek su postojale neke stvari koje su se neprestano ponavljale. Danas imamo e…

Talenti primitivnog Balkana

Balkan, oduvijek malo tužan, još više jadan, takav i narod vremenom postao. Pa gdje god da se čovjek okrene, sve jad i čemer. Nismo nikada bili u nekoj zavisnoj situaciji. Kako se čini, ni skorija budućnost, a ni ona dalja nisu obećavajuće. I tako se sve ide u krug. Iz dana u dan. Sve gore i gore. A svi tiše pričaju, dok jednom ne zaćute. Dok ne nastane muk. Možda nam se više ne da, možda sam izgubili snagu na neke ranije poduhvate, koji očigledno nisu uspjeli. Možda smo jednostavno lijeni i ni ne interesuje nas šta se dešava nama, ili u našoj okolini. Toliko pitanja. Odgovora nigdje. I kako očekivati da neko ili nešto zasija u takvom okruženju. Kad zatremo sve dok je još samo iskra. Gledajući sve to oko sebe, onima i kojima padne na pamet nešto novo, odustane prije nego što i pomisle. Šta će, znaju da će i njih sažvakati. Nema mjesta za to na tužnom Balkanu. Jednostavno odbija sve što vrijedi, odbija sve što je malo teže za shvatiti, a prihvata samo ono najgore i najniže. Samo ono št…

Sculpting the soul

Desire for good body. Just need to be handsome, need to show everything we have. That weird human desire to be special. To collect others by something material, something not important. We all do that. We love those attention. Just cannot get enough of it. Desire, passion. For what? Just to look good? So shallow. But sometimes it is good, it is healthy. Still many of us do a lot of things just for good looking, not for their health. Also with bad and tough training can make their health worse. They do not mind. But there is much more than good looking. Why no one cannot see it? It is just a small part of our life. Almost totally irrelevant for everything we do. It is true, sometimes it can help us. I do a lot of things and get a lot of everything because of my looking. But for how long? I cannot make everything with it, and not forever. Everything has an end. Maybe end of good looking is near, maybe not. No one can know it. But everyone can put it aside, and make something more.
Soul …

Fountain (Dada)

In the world of nonsense your only choice is to be crazy. But if the folks do not want to accept you, then nothing can help. Fortunately he was accepted. Today his name is side by side with other great names of art. If you do not know what to do in this failed world, put fountain in gallery.
The movementPrevious century is well known by the large number of movements, especially in art. It is not a coincidence. The world was loosing everything it knows about itself. People lost hope in everything. After seeing and realizing what human are capable to do each others, they thought there were no chance for humanity. That was a time of big changes. Century of war and death. A man does not have nothing that is eternal. People were face to face with the worst side of themselves. But everyone needs a consolation. Some of them find it in drinking or using, drugs and opium. Others find it in art. In those century we met a lot of movements that were unique and something like that was never seen be…

Beauty in writing

They ask me why? Why I want to write? Why I want to be writer? I cannot answer that. I really do not know. I only know that I write all my life. I love writing. I enjoy it. It is something that makes me better. Writing inspires me more, and fulfills me. Usually many cannot understand it. Especially here in Bosnia. It is just not good enough. It is only for fools who do nothing with their lives. So I became one of those fools. Even if I work full time job and studying. I never fail an exam on college, and after all I have time to write. Actually I do not have time. I find time. Because writing is something more and deeper. It is inseprable part of my soul. I will survive everything, but if someone takes this from me, it would be my end. Death or no writing, it is pretty same to me. So I would never give up on this, no matter what anyone says. I know, I cannot earn with this, especially here. It is just a fact, and you just need to accept it. Faster, the better. But, sometimes, you can …

Čekanje života

Više ne mogu ući ni u prodavnicu, a da mi ne traže ličnu kartu. Možda mi je još samo nisu tražili za žvake ili mlijeko. Čude se kad kažem da nemam petnaest godina, i da još pritom i radim, i trčim s jedne strane grada na drugu. Opet ima onih koji i pored izgleda vide nešto drugo. Odgovornost. Pa mi daju veliki broj godina, jer ko se još ponaša odgovorno u mojim godinama. Pa se eto zapitam povremeno ko koga tu zaj****a. Međutim, imajući u vidu da meni ništa nije bilo servirano u životu kao mnogima, i da sam sve morala sama, onda jednostavno prestanem da se osvrćem na tuđe komentare, koji su uglavnom glupi, pa nastavim po svom. Uvijek će nešto nekome smetati. Dok se u narodu pregovara šta kome ne valja, ja ću lagano svojim putem, jer neko mora da se brine i za mene. Samo nema ko drugi nego ja sama. Nije interesantno, nije ni lako. Ali kada želite snađete se. Može to svako, samo uglavnom ne žele ni pokušati. Okružena gomilom ljudi, uglavnom dosta starijih od mene, pomislio bi čovjek da i…

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

The soul of an artist

Only few know about other side of history. Unfortunately, many of us think of one historical figure only as the evillest man ever. Maybe they are right. But every of us have that other side. Sometimes it is good side, sometimes is not. Still a man have to accept his own personality and every side. But we never even wanted to see his other side, artistic one. I do not want to talk about his political career and influences, or his role in the World War II. My only intention is to show we need to be more tolerant in some situation. It is fact that he made a lot of misdeeds. To much, actually. But why? What made him do it? And what about art? We have never talk about art when we mention his name. Can we see and feel art at all or it is just a illusion that we create and call it art? Almost every time we see world and things incorrectly. Of course, we should never forget his war crimes. They are just unforgettable for all people in the world. To many people had suffered because of him. It …

Simulacija života

Zaboravili smo i ono malo što smo nekada znali. Gledam oko sebe svaki dan, i svaki put se sve više i više negativno iznenadim. Nekako smo postali jadni, tužni. Niko više ne zna da priča, da se smije. Svima sve smeta. Te ovo, te ono. Pa zabranjuju se cigare, alkohol… zabranjuje se život. Ne gledamo više u oko sebe, ne veselimo se sunčanom danu, jer ga ni ne vidimo. Čak ni ne primjetimo da je dan. Jurimo, žurimo, a ni dalje ništa nemamo od svega toga. Prolazi pored nas život, prolaze ljudi, gubimo te iste ljude jer mi nemamo vremena za njih. Naravno da poslije bude teško, ali sami smo krivi. Niko neće vječno čekati, da mi riješimo sve te naše silne obaveze. A imamo ih svakim danom sve više. Nadamo se da ćemo tako biti više živi. Jer smo odavno mrtvi iznutra. Svaka obaveza, dešavanje, bilo šta, daje nam osjećaj da barem nešto radimo, da se trudimo, pa na kraju i da živimo. A sve samo privid. Obična iluzija života, ništa više. Onda, na kraju dana, postajemo još veća čudovišta. Postajemo s…

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …