Preskoči na glavni sadržaj

Ili- ili

Život se sastoji iz niza izbora koje pravimo, uglavnom pogrešnih. Oni pravi rijetko kad nam pokazuju šta u suštini jeste život. Ipak u svemu je neophodna određena odluka, da biramo između nečeg, nekog. Nekad su to jednostavnije odluke, a nekad od dva zla biramo manje, i opet pogriješimo. Ipak po određenim mišljenjima postoje neke velike odluke, veliki putevi, od kojih nam zavisi čitav život. Ali uvijek postoji i šansa da promijenimo taj put, samo ako to želimo.

Ostavljam te, do mene je


Često koristimo ovo kada pokušavamo da okončamo neku neupsješnu vezu iz koje jedva čekamo da pobjegnemo. E pa jedan veliki mislilac je, možemo slobodno reći na neki način izmislio taj bijeg. Ali nećemo pričati o njegovom ljubavnom životu, samo je simpatično kada saznamo da svi dijelimo slične muke. Ipak i sam njegov raskid sa vjerenicom je mnogo uticao na njegovo stvaralaštvo, te ovo nije spomenuto tek tako bez razloga.
Sve te lagodne vezice, gdje nam je bitno uživanje pripadaju jednom od životnih puteva, od tri koja su moguća po njegovim shvatanjima. To je čisto estetsko zadovoljstvo i put kojim krećemo. To se odnosi na generalno na površna uživanja u životu, a ne samo unutar određene veze ili odnosa sa drugim ljudima. Naredni nivo, koji čovjek može da postigne i kojem treba da teži jeste etički, i posljednji je religijiski, ali do njega rijetko ko dođe. Tu je jednostavno potrebno previše odricanja. A čovjek je previše navikao na lagodnost i uživanja da bi se tek tako odrekao svega.




Grešnici


Ako ćete danskog filosofa Kjerkegora okarakterisati kao nekog ko sve osim trećeg životnog puta proklinje i označava kao grešnim, itekako se varate. On je nekako i sam najviše naginjao estetskom. Međutim i to vremenom dosadi, godinama. Sve je to neki normalan životni put, ali u određenom životnom periodu treba zakoračati na novi nivo. Etički nivo. Tu individua preuzima odgovornost, i više nije sam sebi najvažniji. I stvarno kada posmatramo neki prosječan životni put, tako i ide. Mladost je ta koja je puna uživanja, bezbrižnost, a sa godinama dolaze neke druge stvari. To i predstavlja prelaz estetskog u etičko. Ali ne mora biti nužno tako.
Pojedinci će odmah stupiti u etički period, dok drugi nikada neće izaći iz svoje estetske zone sigurnosti. A najbolji način jeste da se ide korak po korak. Na taj način sazrijeva ljudska pojava, u svakom pogledu.

Kjerkegod je generalno čudna pojava u filosofiji. Ne možemo reći da se nije bavio nekim velikim pitanjima i temama, jeste. Ali kod njega je mnogo toga svedeno da bi možda i neko nefilosofsko biće moglo da zakorači u taj novi svijet. Njegov privatni život je takođe bio znatno drugačiji od ostalih filosofa. Ako uzemo Ničea za primjer, vidjećemo da je to jedna mirna osoba koja nije živjela ni približno onome što je propovijedala. Dok s druge strane Kjerkegor je bio dosljedan na svim poljima svojim idejama koje je iznosio u filosofiji. Ipak je on bio individua.


Popularni postovi s ovog bloga

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Štela

Dolazim danas na posao. Pozdravljam uvažene kolege i koleginice, pozdravljam svoje prijatelje. Smjena od 12 do 20h, naspavao sam se, ali mrzovoljan sam jer narednih osam sati moram provesti na tom mjestu. Za šta? Za minimalac.
Prvi korisnik je nazvao ljut, bezobrazan, gnjevan. Prema meni, prema mojim kolegama, prema sebi. Vidno frustriran pokušavam da ga smirim. Objašnjavam kako će sve biti u redu. A zapravo ništa nije u redu. Od tog korisnika, od mene, od tih kolega, od same države. Ništa nije u redu. Kvar koji korisnik ima može se jednostavno riješiti, ali ga rješava osoba koja nije obučena za to. Na tom mjestu radi nečiji poznanik, koji je to radno mjesto stekao preko štele, prima platu tri puta veću od mene, ali ja radim za sebe, za njega i za još troje takvih kao što je on. To i jeste tema ovog teksta.
Dosta prijatelja mi govori: “Lako je tebi, tebe je neko gurnuo u Telekom”. Eh, da bar jeste, sada bih ja bio jedan od gorepomenutih četvoro, da radim za triput veću platu, tj. da ne …

"Nema od ovih ništa"

Od početka smjene, zove po deseti put sa istim pitanjem: “Kada će neko doći?” iako uporno dobija isti odgovor, da niko to ne zna. To jutro je prijavila smetnju. I naravno da smo sebi najvažniji, ali postoje i drugi ljudi. Ponekad nam dobro dođe strpljenje. Pogotovo u ovakvim situacija, moramo čekati svoj red. Postoje oni koji danima čekaju i ćute i trpe, jer znaju da i nemaju baš nekog izbora. A ne može im ni mi pomoći. Ali ova histeriše. Vrišti. Radi ona nešto preko interneta. A ti su mi najdraži. Svaki drugi korisnik vodi biznis preko interneta. Pa gdje se dijele ti silni poslovi, da idem i ja. Biće mi sigurno bolje.
Nakon što joj je po hiljaditi put rečeno isto, da ne znamo kada će neko doći da otkloni kvar, u pozadini sam čula kako nekoj trećoj personi govori: “Nema od ovih ništa”
I nema. Radimo najšugaviji posao, gdje svi jebu, grebu. I korisnici i šefovi. Ono što dobijemo, oni kao nazivaju platom. Ja to ne bih nazvala ni džeparcem za dijete u osnovnoj školi. Slušamo ispovijesti s…