Preskoči na glavni sadržaj

Ili- ili

Život se sastoji iz niza izbora koje pravimo, uglavnom pogrešnih. Oni pravi rijetko kad nam pokazuju šta u suštini jeste život. Ipak u svemu je neophodna određena odluka, da biramo između nečeg, nekog. Nekad su to jednostavnije odluke, a nekad od dva zla biramo manje, i opet pogriješimo. Ipak po određenim mišljenjima postoje neke velike odluke, veliki putevi, od kojih nam zavisi čitav život. Ali uvijek postoji i šansa da promijenimo taj put, samo ako to želimo.

Ostavljam te, do mene je


Često koristimo ovo kada pokušavamo da okončamo neku neupsješnu vezu iz koje jedva čekamo da pobjegnemo. E pa jedan veliki mislilac je, možemo slobodno reći na neki način izmislio taj bijeg. Ali nećemo pričati o njegovom ljubavnom životu, samo je simpatično kada saznamo da svi dijelimo slične muke. Ipak i sam njegov raskid sa vjerenicom je mnogo uticao na njegovo stvaralaštvo, te ovo nije spomenuto tek tako bez razloga.
Sve te lagodne vezice, gdje nam je bitno uživanje pripadaju jednom od životnih puteva, od tri koja su moguća po njegovim shvatanjima. To je čisto estetsko zadovoljstvo i put kojim krećemo. To se odnosi na generalno na površna uživanja u životu, a ne samo unutar određene veze ili odnosa sa drugim ljudima. Naredni nivo, koji čovjek može da postigne i kojem treba da teži jeste etički, i posljednji je religijiski, ali do njega rijetko ko dođe. Tu je jednostavno potrebno previše odricanja. A čovjek je previše navikao na lagodnost i uživanja da bi se tek tako odrekao svega.




Grešnici


Ako ćete danskog filosofa Kjerkegora okarakterisati kao nekog ko sve osim trećeg životnog puta proklinje i označava kao grešnim, itekako se varate. On je nekako i sam najviše naginjao estetskom. Međutim i to vremenom dosadi, godinama. Sve je to neki normalan životni put, ali u određenom životnom periodu treba zakoračati na novi nivo. Etički nivo. Tu individua preuzima odgovornost, i više nije sam sebi najvažniji. I stvarno kada posmatramo neki prosječan životni put, tako i ide. Mladost je ta koja je puna uživanja, bezbrižnost, a sa godinama dolaze neke druge stvari. To i predstavlja prelaz estetskog u etičko. Ali ne mora biti nužno tako.
Pojedinci će odmah stupiti u etički period, dok drugi nikada neće izaći iz svoje estetske zone sigurnosti. A najbolji način jeste da se ide korak po korak. Na taj način sazrijeva ljudska pojava, u svakom pogledu.

Kjerkegod je generalno čudna pojava u filosofiji. Ne možemo reći da se nije bavio nekim velikim pitanjima i temama, jeste. Ali kod njega je mnogo toga svedeno da bi možda i neko nefilosofsko biće moglo da zakorači u taj novi svijet. Njegov privatni život je takođe bio znatno drugačiji od ostalih filosofa. Ako uzemo Ničea za primjer, vidjećemo da je to jedna mirna osoba koja nije živjela ni približno onome što je propovijedala. Dok s druge strane Kjerkegor je bio dosljedan na svim poljima svojim idejama koje je iznosio u filosofiji. Ipak je on bio individua.


Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…