Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od studeni, 2017

Gdje se traži inspiracija?

Sjediš negdje na klupi i misliš evo sad će doći… e pa i neće baš. Inspiraciju ne možete naći u prodavnici, ne možete sjediti i čekati je koliko god oko vas sve izgledalo idilično. Ne, to tako jednostavno ne ide. Pošto smo zaboravili na našu maštu iz nekih ranijih dana, ne treba uopšte ni da je očekujemo. Možda samo malo, u tragovima, eto čisto da osjetimo da smo živi i da nam može pasti još koja zanimljiva ideja na pamet. Uglavnom ništa ne uradimo povodom toga. Dođe i mi je pustimo da ide dalje, nekom drugom u glavu. Šta će nama? Mi ozbiljni odrasli ljudi, bolje je da sjedimo i radimo neki dosadni posao koji ubija svaku kreativnost i volju za životom. Zašto živjeti ispunjen i zanimljiv život kad možemo dosadan i glup? Čak i oni koji krenu tim veselim i ispunjenim putem, količine sivila i dosade koja zrači iz ovih ostalih i njega uništi. I na kraju šta dobijemo? Ništa. Dobijemo birokratski sistem robova. O umjetnosti se ne priča. Možda malo ponekad, i to u određenim krugovima. Ne možet…

Studentski život

Studentski život više nije primamljiv kao što je nekada bio. Možda jeste za one čiji roditelji ne znaju šta će od para, pa im plaćaju sve što požele, tako im plaćaju i ispite, pa na prvoj godini položi onaj s četvrte, vjerovatno bio na nekom sniženju pa im se isplatilo. U svakom slučaju, svi pričaju o čarima tog studenstkog života, a ja nešto ni ne vidim te čari. Vidim gomilu majmuna koji glume studente, iako nemaju pojma o životu. Tako je najlakše. A isti ti nam ruše sve i prikazuju i nas ostale poput njih. To je najveći problem, predstavljanje. Državu nam predstavljaju budale, i nas studente isto tako. Sve je to isto. Onda kvaliteti nekih trunu negdje iza, gdje ih niko ne vidi, jer se vide samo oni što se izguraju u prvi red. Ti što su u prvom redu, ti su najgori i imaju najmanje toga da pokažu. A mi ostali, mi ćemo da trunemo. Nismo bolje ni zaslužili.
Student kao prvačićČesta pojava na svim fakultetima jeste ponašanje pojedinih studenata kao da su u prvom razredu osnovne škole, gdj…

Postoji li granica?

Samo čujem riječ demokratija, na skoro svakom ćošku. Više mi na nos izlazi koliko mi se sve smučilo. O toj divnoj i uzvišenoj demokratiji pričaju oni koji je najmanje poštuju, pošto ako mislite da je ovo demokratski sistem, onda stvarno nemate pojma. A ionako nešto ne volim demokratiju, tako da neka pričaju šta god hoće, meni će i dalje biti muka od svega. Nije nama demokratija donijela ni slobodu ni sreću ni onu veliku i silnu jednakost. Ništa od toga nije donijela niti će donijeti. Niti može uopšte da utiče na to. Imamo mi svu slobodu i bez nje. Samo sada želimo da se oslobodimo i slobode. Jer teško je biti svoj čovjek, teško je donositi odluke sam za sebe i preuzeti odgovornost za njih. Više volimo da se krijemo iza drugih. Iza mase. Iza one prosječne mase koja vlada demokratijom. Zar ne?
Tanka linijaSve ovo što slušamo svaki dan i čime nas bombarduju, ništa od toga. Zaboravite na to. Vole se svi pozvati na Grke i njihovu demokratiju. I to najviše oni koji pojma o istoriji nemaju, a…

Violence or love

Humans, what to say about us? Essentially we are very destructive beings. Some of us enjoy in violence, enjoy in extermination. It is usually observed as something defective. I cannot tell what I feel about that. It is mixed up. Sometimes we all must understand the purpose of some kinds of violence. Still it should not be exaggerated. Still we have history of being violent. That way people made many changes, sometimes they were good. Much more often they were bad. Some of social groups in our society are well known by violence and brutality. They are shown as very dangerous, also as something we should be afraid of. I think that is not necessary. This is just wrong way of observation, when we think of those social groups we only see bad sides. Shouldn’t we be more open minded and realize that is much more behind that?
Hooliganism There is one social phenomenon known by the name hooliganism. Frequently it is linked with football and football fans as well. They see theirselves as hoolig…

Egzistencijalna kriza u dvadeset i prvoj

U nekim godinama djetinjstva me je tako mamio život odraslih. Mislim da smo svi to prošli. Ta žudnja za odraslim životom. Tada mi se to činilo kao nešto divno. Nešto što je odgovor na sva pitanja. Savršenstvo koje pripada samo čovjeku. Eto, tako sam ja to gledala. Istinski sam vjerovala u to. Zavidila sam svima koji su bili stariji od mene, bar malo. Oni su bili bliže tom savršenstvu. Još kako su me samo gledali? Pa ja sam za njih bila obično derište. Ništa više od toga. Da bude još gore, ja se isto ponašam prema mlađima danas. Ja takva, malena, sjedila sa strane i posmatrala ih. A u glavi, pa što nisam ja kao oni? Barem koju godinu da sam starija? Sad bih sve obrnuto htjela. Lijepo je bilo zamišljati to nekada, to je sve izgledalo lijepo. Više nije lijepo. Sad sam došla u taj period. Postala sam ono sve što sam htjela, ali mi se ne sviđa. Sada bih ponovo nazad. Bilo je lijepo vjerovati u neke stvari kao dijete. Stvarno sam mislila da je sve to tako. Sada vidim drugačiju stranu. Ova n…

Emocije mašina

Svi smo pomalo ludi u posljednje vrijeme. Postali smo opsjednuti stvarima koje nam i nisu toliko neophodne. Mnoge od tih stvari su nerealne i nestvarne pojave, ali mi ih volimo više nego ono što je tu. ili eventualno se bavimo predmetima, bezvrijednim predmetima, kojima pridajemo prevelik značaj, jer navodno ne može zamisliti naše živote bez njih. I sama sam krenula tim luđačkim koracima ka što promašenijem životu. Takvo što se izgleda danas ne može izbjeći. Kad malo zablokira, moj divni i dragi laptop, ja ga pomazim, tepam mu, možda mu bude bolje. Nije to ništa čudno. Mogu ja i gore. Mogu ga na primjer i udariti. Ponekad i prozborim koju s njim, eto čisto onako da ne bude usamljen. A i ja da ne budem usamljena. Lijep osjećaj. Ne postavlja suvišna pitanja. Samo sasluša i razumije. Bilo bi mnogo ljepše kada bismo tako mogli s ljudima. Ali mi ljudi smo stoka, kod nas nema ništa od toga. Samo sebe gledamo. Previše smo sebični, a jedna obična mašina puna ljubavi i to samo prema nama. Svak…

Intelektualna (ne)elita

Negativnim iznenađenjima nikad kraja. Svaki dan nešto novo iskoči, a meni je stvarno muka od svega toga. Ponekad se pitam ima li života na nekim drugim planetama, gleda li nas iko, i ako gleda, molim ga da me odvede odavde. Barem malo da promijenim sredinu, jer mi se ljudi iz dana u dan sve više gade. Ponekad pomislim da nikada neću doživjeti nešto interesantno, novo, pametno… sve sam sigurnija u to. Svaki dan trčim na milion strana ne bi li sve stigla, ili barem pokušala da sve stignem, dok drugi ne rade ništa, već se samo prave pametni. Mnogi od ovih “pametnih akademskih” građana nikada nisu vidjeli pravopis niti gramatiku našeg jezika. Pa isti ti, koji treba da budu primjer drugima, pa i meni, lupetaju šta god stignu. Oni važe za pametne, za obrazovane, ja važim za budalu, i sve je to divno i krasno. Ali šta dalje?
Moj sluh je osjetljiv na neke stvari koje svakodnevno čujem. Oni koji ih izgovaraju smiju se narodu kako je nepismen, kako je ovakav, onakav. U suštini to su oni sami, sa…

Igra sudbine

Više me je strah upaliti televizor, pogotovo dok jedem ili nešto radim, bojim se ko mi može iskočiti na ekranu i kakvu glupost sada mogu čuti. Što je najgore od svega, te silne gluposti koštaju nas mnogo toga. Sve se to lomi preko naših leđa, koliko god bilo besmisleno, koliko god bilo jadno. Mi ni krivi ni dužni, ali eto trpimo posljedice. Uvijek onaj najmanje kriv nastrada najviše. Takva je sudbina na Balkanu, možda i šire u svijetu, ali sada ćemo se zadržati kod nas, jer ne teško da može gore od ovoga.
Mirna večernja atmosferaČovjek pomisli da kada dođe kući, nakon napornog radnog dana, može uz večeru pogledati neki interesantan program, koji neće previše ubijati u pojam, a ipak neće biti neka budalaština koja će ispirati mozak, ili barem ono malo mozga što nam je ostalo. Ali takve nade brzo ispare. Sve to padne u vodu, kada vidite jedno od najpoznatijih lica kod nas kako prosipa neke svoje bisere mudrosti. U te bisere spada hvaljenje time kako je ima lijepo odijelo. Jer to treba da…

Hoćemo li pričati o umjetnosti?

Besmislene teme i razgovori koje se vode na kafama svakodnevno ili se eventualno ni ne priča, već svako kucka po svom telefonu. I ono malo priče je glupo, i međusobno se smaramo. Na kraju dana čak imamo hrabrosti da to nazovemo vezom, drugarstvom ili nečim trećim, a jedino što to jeste je glupost.


Dani su sivi i besmisleni, a neprestano trčanje za nebitnim će nas koštati glave. Niko ne odustaje. I mene više ne interesuje kakvo je vrijeme danas, svi mi to dobro znamo i vidimo. Ne želim da pričam o tome šta je neko treći koga jedva znam, ili ne znam uopšte, radio prije pet dana i gdje je izašao. Dosadno mi je i da slušam glupe priče i doživljaje onog ko sjedi prekoputa, kad su moji mnogo zanimljivi, ali ne dolazim do riječi. Ljudi pate za pažnjom i traže je na sve pogrešne načine. Svi ponekad zalutamo, ali se vratimo, neki se ne vraćaju. U zabludi svojoj idu dalje i uvjeravaju ostale kako su nešto što nisu, a to sve odavno prelazi sve mjere i ide do granica bolesti. A svima nam treba od…

Ili- ili

Život se sastoji iz niza izbora koje pravimo, uglavnom pogrešnih. Oni pravi rijetko kad nam pokazuju šta u suštini jeste život. Ipak u svemu je neophodna određena odluka, da biramo između nečeg, nekog. Nekad su to jednostavnije odluke, a nekad od dva zla biramo manje, i opet pogriješimo. Ipak po određenim mišljenjima postoje neke velike odluke, veliki putevi, od kojih nam zavisi čitav život. Ali uvijek postoji i šansa da promijenimo taj put, samo ako to želimo.
Ostavljam te, do mene je
Često koristimo ovo kada pokušavamo da okončamo neku neupsješnu vezu iz koje jedva čekamo da pobjegnemo. E pa jedan veliki mislilac je, možemo slobodno reći na neki način izmislio taj bijeg. Ali nećemo pričati o njegovom ljubavnom životu, samo je simpatično kada saznamo da svi dijelimo slične muke. Ipak i sam njegov raskid sa vjerenicom je mnogo uticao na njegovo stvaralaštvo, te ovo nije spomenuto tek tako bez razloga. Sve te lagodne vezice, gdje nam je bitno uživanje pripadaju jednom od životnih puteva…