Preskoči na glavni sadržaj

Šta se to radi nedjeljom?

Nedjelja je u narodu poznata kao dan za odmor. Međutim u današnje vrijeme kada više nema onakvog vikenda kao u neka ranija vremena, kad su moji roditelji bili mojih godina, jer se odavno rade i subote i nedjelje. Takav je život kada radite za zle kapitaliste. Ali ipak nedjelja i dalje ima taj prizvuk svetosti, odmora. Iako u praksi rijetko ko može to da ispoštuje. Međutim za mene, kao i za mnoge druge ljubitelje jednog brzog sporta, nedjelja jeste sveti dan, i taj dan se gleda trka. Naravno nije svaka nedjelja baš TA nedjelja. To su posebne nedjelje koje se nalaze u kalendaru trka Formule 1. Ja sam ljubitelj i Moto GP-a, pa ja imam još koju dodatnu svetu nedjelju. Taj dan je poseban, s nestrpljenjem se čeka da na satu otkuca četrnaest časova (uglavnom u to vrijeme se voze trke, izuzev nekoliko). Unaprijed nekoliko dana se kreće pratiti, da bi se znali svi rezultati i kako će da počne sama trka, šta će se poslije dešavati, to vam niko ne može garantovati. To znaju svi oni koji su ovu nedjelju gledali trku.
Danas nije nedjelja, prošla je, a opet je i pošli tekst bio slične tematike. Iako je sve veoma slično, ipak ima mnoštvo razlika, ima mnoštvo drugačijih pravila, ali u svakom slučaju brzina je nešto što karakteriše futurizam, pa nije na odmet da se malo bavimo i ovakvim temama. Ima svačeg zanimljivog, iako mnogi tvrde da je dosadno. Možda i jeste nekome, ali ne treba odmah osuđivati one stvari sa kojima nismo upoznati. Zato ću vas ja malo upoznati sa onom zanimljivom stranom, jer statistiku možete i izguglati i gledati ako vam je do toga.

Brzina u svom najboljem obliku

Formula 1 kao sport predstavlja najbrži cirkus na svijetu, kako ga vole nazivati. Često takođe čujem komentare ljudi koji su vidjeli samo isječak od nekoliko sekundi, kako je to dosadno, i kako može neko skoro dva sata da sjedi i gleda kako oni idu u krug? Razumijem da ljude ne interesuju iste stvari. Ne vole, dosadno im je, pa nek je. Možda bi se i oni zaljubili da pogledaju čitavu trku i da vide da nije to samo puka vožnja u krug. U toku tog kruga svašta se izdešava, to svašta vrlo lako može da vam izvuče živce, da vam podigne adrenalin, ma može svašta. Ali u svakom slučaju, nešto dosadno ne bi moglo da privlači toliko gledalaca i ljudi koji neprestano, već dugi niz godina prate taj sport.

Žensko se petlja u muške stvari

Kao i uvijek, svaka osoba me pita po milion puta kako ja, kao žensko mogu da se petljam u muške stvari. Ne znam zašto neko to smatra muškom stvari. U redu, činjenica je da su muškarci ti koji voze ovu trku, a jedina žena koja je imala priliku da od testnog vozača postane zvanični vozač trke u svom timu, je nažalost imala nesrećnu sudbinu koja je za nju imala tragičan ishod. Ipak, nije isključeno da u skorije vrijeme dobijemo neku drugu ženu-vozača Formule 1. Bez obzira na to, ja nemam namjeru da vozim išta, već samo pratim to kao vjeran obožavalac tog sporta. Ne znam zašto tu treba da postoji razlika između mene, i nekog muškog gledaoca? U suštini, nema nikakve razlike, već mi, ljudi, pa volimo uvijek da pravimo dramu neku. Pa tako i za ovakve stvari. Nakon što se upetljam u muške stvari i pokažem se kao bolja od njih, onda shvate da nema mnogo pomoći, jer je to nešto uz šta sam odrasla i što predstavlja dio mog života. Da nedjeljom ne gledam Formulu, pa vjerovatno bih onda bila tužna i dosadna osoba kao ovi ostali.

Princ na crvenom konju

Mnogo je imena koja se u Formuli 1 gledaju kao božanstva, nažalost mnogi od njih nisu među nama, ali ima još starih vozača, koji se i više nego dobro drže. I dalje rade neke poslove koji su vezani za ovaj sport. Možda najupečatljiviji primjer je Niki Lauda. Svi pratioci Formule znaju veoma dobro ko je on, ne samo što je legenda zbog vožnje, već i zbog svojih upečatljivih nesreća, i kasnijih operacija da bi se opekotine koje je zadobijao više puta, sanirale. U svakom slučaju jednog kad se čovjek zarazi Formulom, jednostavno ne može bez nje. Međutim, neko ko je Formulu 1 doveo među široke narodne mase, jeste ime koje su svi čuli, i za koje svi znaju, Mihael Šumaher. Definitivno najveća legenda ovog sporta, naravno mnogima je to samo komercijalizacija, ali ipak je on jedini sedmorostruki prvak u ovom sportu, i za vrijeme njegovih najboljih dana, svi su gledali Formulu 1. I oni koji su je voljeli, a i oni drugi, jer su svi morali da vide kako on to radi, i zašto je on tako važan i poznat. Iako je tim Ferarija uvijek bio favorizovan u odnosu na ostale i svi su uvijek htjeli da voze baš za taj tim, možda ne bi ostao na takvom glasu, da ga sam Šumaher nije pretvorio u nešto skoro nedodirljivo. Nažalost, Šumaher zbog svoje nesreće na skijanju više nije u mogućnosti da bude dio Formule 1. Međutim mnogi mladog vozača iz Njemačke, Sebastiana Fetela, smatraju njegovim nasljednikom i vozačem koji je sposoban da možda čak i obori Šumijem rekord.

Posljednja nedjelja i obaranje rekorda

Kad smo već spomenuli “Šumijevog nasljednika”, red je da se spomene i to, da iako trenutno vozi za Ferari, najbolje dane je imao u austrijskom timu Red Bul-a, gdje je i započeo svoju profesionalnu karijeru. Počevši od najmlađeg učesnika, pa najmlađeg pobjednika na trci, do najmlađeg prvaka, Fetel i dalje dokazuje da ga ne zovu bez razloga nasljednikom najvećeg imena tog sporta. Iako je mladi holandski vozač bio pobjednik trke ove nedjelje, koja se vozila u Maleziji, ipak je najveći trag ostavio sam Fetel, koji je sa devetnaestog mjesta sa kojeg je započeo trku, na kraju završio na četvrtom. Imao je lijepu šansu i da se nađe na podijumu, ali nije ni on baš svemoguć, iako je pokazao da je blizu toga, jer je već u prvih nekoliko krugova dogurao do samog vrha. I onda poslije kažete jest’ to dosadno.



Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …