Preskoči na glavni sadržaj

Homoseksualnost: ljepota ljubavi ili moderna bolest

Užurbanost novog svijeta dovela nas je do postavljanja pitanja homoseksalnosti. Mnoštvo podjela s kojima se danas susrećemo da ni sami više ne znamo šta postoji od toga, niti čemu neko od nas pripada. Takođe to je ispraćemo i teorijama o tome da li se takvi rađamo ili vremenom postajemo. Neki tvrde da je bolest, neki da je ljudska glupost i izmišljotina. Treći imaju svoju teoriju i tako ide u nedogled. Svako svoje mišljenje udara u prvi plan, i tragaju šta je tu ispravno, a šta ne. Uzaludno traže takve odgovore.
Mene muči što se danas često spominje ta tema kao izmišljotina savremenog čovjeka. Danas smo još i moralni. Ranije se samo ćutalo o svemu tome, ali je bilo isto. A u neka još ranija vremena, nije se ni ćutalo, već je bilo poželjno. Uz to mnogi poznati umjetnici i velika imena koja krase istoriju čovječanstva bili su homoseksualci. Za neke sumnjamo, dok za druge se zna bez ikakve sumnje. Možda se nekima to ne sviđa, ali činjenicu su takve, ne idu uvijek nama u korist.
Oni su bili strastveni prema umjetnosti, ali očigledno i u nekim drugim stvarima. Nije rijetkost da su svi bili i više nego poročni, pa i takve posljedice nisu ništa neobično.
Eto na primjer Lord Bajron. Pa ako je iko bio šaren na tom polju, on je. A danas se onda svi prave fini i kulturni.

Ljepota, hedonizam i ljubav prema dječacima


U dalekoj Antici, koju svi uzdižemo u nebesa i divimo joj se s određenim razlozima, dešavale su stvari o kojima mi danas očigledno nemamo pojma. Muško tijelo je bilo ideal ljepote, a svi su morali težiti idealu. Zbog toga je homeseksualno opredjeljenje bilo i poželjno. A odnosi za ženama su uglavnom postojali zbog reprodukcije. Takođe nešto još poželjnije od toga je bilo ono šta danas pokušavamo iskorijeniti na sve moguće načine, a poznato nam je pod imenom pedofilija. To je bio najviši i najljepši oblik ljubavi po njihovim shvatanjima. Bila je čast imati dječaka. Ali te mračne strane tako velikog doba malo ko spominje danas, pa govorimo da smo sve to mi izmislili. Tamni period seksualnosti kao tabu teme je doveo do toga da zaboravimo, a zapravo sve je isto, od kad je čovjek načinio svoj prvi korak. Samo je pitanje kako se predstavlja. Kroz istoriju mijenjale su se vrijednosti i pojam lijepog. Mijenjale su se svete stvari. Pa tako i tabu teme. Mijenjalo se i prihvatanje i shvatanje seksualnosti.

Danas naravno, sve se promijenilo. Imamo nove stavove, nova objašnjenja za sve i svašta. I generalno pretjerujemo u svemu. Uvodimo neke nepostojeće stvari, izmišljene. Ali eto, barem više nije tabu kao nekada, pa kako nam bude.



Popularni postovi s ovog bloga

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Štela

Dolazim danas na posao. Pozdravljam uvažene kolege i koleginice, pozdravljam svoje prijatelje. Smjena od 12 do 20h, naspavao sam se, ali mrzovoljan sam jer narednih osam sati moram provesti na tom mjestu. Za šta? Za minimalac.
Prvi korisnik je nazvao ljut, bezobrazan, gnjevan. Prema meni, prema mojim kolegama, prema sebi. Vidno frustriran pokušavam da ga smirim. Objašnjavam kako će sve biti u redu. A zapravo ništa nije u redu. Od tog korisnika, od mene, od tih kolega, od same države. Ništa nije u redu. Kvar koji korisnik ima može se jednostavno riješiti, ali ga rješava osoba koja nije obučena za to. Na tom mjestu radi nečiji poznanik, koji je to radno mjesto stekao preko štele, prima platu tri puta veću od mene, ali ja radim za sebe, za njega i za još troje takvih kao što je on. To i jeste tema ovog teksta.
Dosta prijatelja mi govori: “Lako je tebi, tebe je neko gurnuo u Telekom”. Eh, da bar jeste, sada bih ja bio jedan od gorepomenutih četvoro, da radim za triput veću platu, tj. da ne …

"Nema od ovih ništa"

Od početka smjene, zove po deseti put sa istim pitanjem: “Kada će neko doći?” iako uporno dobija isti odgovor, da niko to ne zna. To jutro je prijavila smetnju. I naravno da smo sebi najvažniji, ali postoje i drugi ljudi. Ponekad nam dobro dođe strpljenje. Pogotovo u ovakvim situacija, moramo čekati svoj red. Postoje oni koji danima čekaju i ćute i trpe, jer znaju da i nemaju baš nekog izbora. A ne može im ni mi pomoći. Ali ova histeriše. Vrišti. Radi ona nešto preko interneta. A ti su mi najdraži. Svaki drugi korisnik vodi biznis preko interneta. Pa gdje se dijele ti silni poslovi, da idem i ja. Biće mi sigurno bolje.
Nakon što joj je po hiljaditi put rečeno isto, da ne znamo kada će neko doći da otkloni kvar, u pozadini sam čula kako nekoj trećoj personi govori: “Nema od ovih ništa”
I nema. Radimo najšugaviji posao, gdje svi jebu, grebu. I korisnici i šefovi. Ono što dobijemo, oni kao nazivaju platom. Ja to ne bih nazvala ni džeparcem za dijete u osnovnoj školi. Slušamo ispovijesti s…