Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od listopad, 2017

Firentinska žudnja

Ljubav na prvi pogled
Svakodnevna tema je ta neponovljiva ljubav na prvi pogled, o kojoj se raspravlja, piše, i ko zna šta već. Neki silno vjeruju da je za veliki osjećaj dovoljan jedan pogled, dok drugi ismijavaju takve teorije u neobjašnjivoj sili. I onda se nađemo svi negdje između, kad treba da shvatimo da ljubav percipiramo potpuno pogrešno i da ništa nije onako kako se čini i kako izgleda. I taj osjećaj možemo osjetiti u raznim situacijama, a ne samo kada vidimo neku drugu osobu. Slučajno zakoračimo negdje u istoriju i ispliva nešto što nikad nismo ni mogli očekivati, i jeste ljubav ili čak i neka jača sila, ali ljudi su tu bespotrebni.
Čeka nas istorija
Sjetimo se nakratko renesanse, nakon onog mračnog doba, koja u suštini i nije bilo toliko mračno. U tom mraku su izrastala fascinantna djela, i nauke i umjetnosti, ali pošto je sve bilo pod papskom palicom, često se nadvijao mrak na sva postignuća. A onda renesansa, svjetlo, nada, nove stvari, koje su samo nova verzija, poboljšana…

Život unutar futurističkih tendencija

Inspiracija za mržnju
“Rad oslobađa”, poznato, ali ne baš drago. Morbidno. Najbolja odlika. Ipak ta jedna sintagma je pokretala svijet i ubijala ga istovremeno. Nismo ni danas u boljoj poziciji, a možda ni u humanijoj. Često se susrećem sa osuđujućim stavovima prema nečemu što se zove futurizam, i to uglavnom od polupismenih ljudi, koji nisu ni zakoračili u svijet umjetnosti i njene istorije. To ih nije spriječilo da komentarišu sve što stignu. Daleko od toga da poričem određene sličnosti, pa i uticaje na nacizam i fašizam, ali moramo sagledati i današnji “humani” svijet u kojem živimo, a koji nije mnogo drugačiji od tog nehumanog kojeg svi proklinju. Pročitajte manifest futurizma, Marineti naglašava “gomile zavede radom”. To se može povezati sa logorima gdje su ljudi prisiljavani na rad, ali šta danas imamo. Tehnologije silne u koje se prosječan čovjek slabo razumije, i želja da imamo sve. Radimo, radimo i radimo, dok nam se sve gadi, ali ne odustajemo. Ne radimo iz ljubavi, već smo z…

Homoseksualnost: ljepota ljubavi ili moderna bolest

Užurbanost novog svijeta dovela nas je do postavljanja pitanja homoseksalnosti. Mnoštvo podjela s kojima se danas susrećemo da ni sami više ne znamo šta postoji od toga, niti čemu neko od nas pripada. Takođe to je ispraćemo i teorijama o tome da li se takvi rađamo ili vremenom postajemo. Neki tvrde da je bolest, neki da je ljudska glupost i izmišljotina. Treći imaju svoju teoriju i tako ide u nedogled. Svako svoje mišljenje udara u prvi plan, i tragaju šta je tu ispravno, a šta ne. Uzaludno traže takve odgovore. Mene muči što se danas često spominje ta tema kao izmišljotina savremenog čovjeka. Danas smo još i moralni. Ranije se samo ćutalo o svemu tome, ali je bilo isto. A u neka još ranija vremena, nije se ni ćutalo, već je bilo poželjno. Uz to mnogi poznati umjetnici i velika imena koja krase istoriju čovječanstva bili su homoseksualci. Za neke sumnjamo, dok za druge se zna bez ikakve sumnje. Možda se nekima to ne sviđa, ali činjenicu su takve, ne idu uvijek nama u korist. Oni su bi…

Brzina u najavi

Ponovo će mnogi da prevrću očima što im jedna djevojčica ponovo priča o muškim stvarima. Ali mart je mjesec, i krećemo ispočetka. Kažu najbrži cirkus na svijetu, i jeste. Za neke i najuzbudljiviji. Da li se i ja možda liječim tom brzinom? Izgleda da da. Pa čak i kada nakon izlaska, iz kojeg dođem nešto prije trke ustanem bez problema da dočekam prvu ove sezone. Početak je uvijek najvažniji, zar ne?
Sad će mnoge naredne nedjelje biti ispunjene mojom zaluđenosti. Smaraću svoje kući, smaraću ljude vani, sve, jer postoje ta dva sata koja moraju da se ispoštuju. I opet brzina. Valjda u skladu s našim vremenom i ide ta brzina.
Nekada je taj najbrži cirkus bio mnogo sporiji. Napretkom ovih naših raznoraznih tehnologija, rasla je i brzina. Naš život svakog dana je sve brži i brži, tako i oni na stazi. Nekada dva sata da se izdvoje nedjeljom, kada je ionako dan za odmor, bilo je ništa. Sada je već druga priča, jer nam je i to previše. Ali se i dalje može.
Posljednjih godina, sve manje i manje lj…

Čuju li i tvoj glas?

Pogledaj poprijeko sve što tebi nije po volji, ali ćuti. Samo ćuti, jer ko si ti da kažeš išta. Zar te nisu roditelji naučili da ćutiš? Da ćutiš i trpiš, pa makar te i tukli? Zar nas sve to nisu učili? I danas moja majka dođe i kaže: “De dijete, malo tiše, čuće te neko… Imaćeš problema zbog tog što pričaš… Ne valja govoriti protiv njih…” Zato što smo naučeni da ne valja govoriti protiv njih, pa čak je grijeh i pomisliti, pretvorili smo se u robove seljaka/kriminalaca, koji se ne znaju potpisati kako treba. Najgora kombinacija, a još gora je ta što ih toliko pametnih i obrazovanih ljudi mora trpiti, jer je većina njih naučena da ćuti i trpi. Bez obzira na sve, ipak će se suzdržati, jer tako je kulturno i pristojno. A takvi su oni prije svega. Svaka čast na tome. Lijepo je da neko njeguje i takve stvari. Ali postoje situacije, kada sve to pada u vodu i kada jednostavno moraš biti životinja. Zaboravi na manire, na kulturu, zaboravi na fino ponašanje i ostale gluposti. To je za neke lijep…

Genijalnost protiv prosjeka

Statistika, i samo statistika. Mi smo samo njima statistika, još jedan broj na papiru. Možda i nismo za nešto više. Ali evo uzeću sada i sama statitstiku, prosjek je uvijek najveći. Najviše ih ima. Sve drugo je u velikoj manjini, i niko se nešto pretjerano ni ne bavi njima. Zašto bi? Često pričamo o tome kako je važniji kvalitet, ali i dalje se sve pridaje kvantitetu. Ništa novo za nas, uvijek kontradiktorni. Taj kvantitet nikad neće moći uraditi ono što je potrebno. Nikad neće imati nešto istinsko i pravo u sebi, neće imati vrijednosti. A mogao bi. Da, isti taj kvantitet, kada bi se vodio kvalitetom. Međutim, mi uporno od društva pravimo raj za prosjek i pakao za sve što iskače iz prosjeka.
Ni prosjek ne voli genijalnost. Ogorčeni su i svijetom i ljudima. Pa gdje neće biti. I mi smo ogorčeni vama koji ne znate da sastavite rečenicu, a pokušavate nas da učite, da nam nameću neke ideje koje nemaju smisla i koje vode u propast. Uvijek su srećni, jer ne vide šta se dešava oko njih. Stvor…