Preskoči na glavni sadržaj

Sezona skupih stvari i jeftinih ljudi

Kao i svako ljeto, samo je još jedna prilika da svako pokaže čime raspolaže. Nema se dovoljno da se pokazujete tokom cijele godine. Čak i prije prvih ljetnih zraka sunca trebice će se krenuti skidati i pokazivati svoja svježa preplanula tijela. U posljednje vrijeme, to rade i muškarci. Morali su nedostatak vojnog roka nadoknaditi. Ipak sve je to samo početak. Jer nije to dovoljno da zadivite pratioce na društvenim mrežama. Može to bolje i više. Zato nas onda očekuje val slika sa ljetovanja iz Crne Gore. Ako uspijete tamo otići na more, uspjeli ste u životu. Poneki, malo dubljeg novčanika (iako vam i za običnu Crnu Goru treba bruka novca), otići će malo dalje. Tek koliko će oni pometnje napraviti u komšiluku, o tome se ne može ni govoriti. Naravno i da odu u toalet, moraju se označiti da se zna gdje se to nalazi. I da oni imaju malo deblji novčanik, jer čemu sve bez toga?

Odete na putovanje da se slikate i označite na slici. Naravno. To je uvijek i bio smisao putovanja. Zaboravićemo na obilaske istorijskih spomenika, muzeja, raznih znamenitosti. Obilazak prirode na nekom mjestu gdje se nalazite. Čemu to? Duhovne vrijednosti su nebitne. Možemo li ih skroz ukinuti, pošto nema smisla. Bolje je sjediti u nekom fensi kafiću, i tagovati se dvjesta miliona puta, da vide ljudi ko je prava gospoda. Oni znaju sve. Njih treba da slušamo, jer ovi što se duhovno uzdižu očigledno nemaju pojma. Oni ne znaju da uživaju, dok ova prvobitna gospoda, putuju stalno negdje, tu u blizini, ali oni znaju kako da žive taj život. Njihovi odmori su najbolji i svi, bez izuzetka, moramo da im se divimo. Slike se redovno moraju slikati sa Iphone-om. Najnovijim, jer svi oni prethodni su zastarjeli, i to bi stvarno bilo sramota. Ali to što imaju marku ili dvije na računu pa žicaju da pozovu taksi, to su sad neke druge dimenzije. Da budete normalna obična osoba koja živi svoj život, bez potrebe da maltretira druge ljude i traži nenormalnu pažnju. Sramota je ne živjeti od lajkova i komentara, i divljenja zaluđene mase koja ne zna ni gdje je pošla, a kamoli šta znači živjeti luksuzan život. Ti životi koje ti jadni ljudi žive, samo su takvi poput njih. Od plate od 300-400KM nema luksuza. Naravno da sebi možete povremeno priuštiti nešto bolje i više, i treba da to uradite, ali to nije luksuz, već samo normalan život, od kojeg su nam drugi napravili nešto veliko.

S druge strane, slušam djevojke svojih godina. Besposlene, samo idu na nokte, na frizure, na trepavice i šta se sve još umjetno može stavljati na sebe, i traže momke. I to kakve? Postoje tačno određeni prohtjevi koje mora ispunjavati. A najvažniji je novčanik. Nažalost one na kraju i nađu takvog, samo ostali zahtjevi o ljepoti, visini, izgledu kao s naslovne strane ostanu neispunjeni. Oni se pomire i s tim, samo nek je para, nek je flaša skupog pića na stolu, i pokoji poklončić. Moraju ipak da naplate svoje usluge.

I tako iz dana u dan, opterećeni nebitnim, trošimo vrijeme, trošimo živce, pokušavamo kupiti pažnju. Ljeto je i toplo je, i svi osjećaju pritisak da se moraju dokazati nekome. Da moraju pokazati dominaciju, da moraju ovo ili ono. Uvijek nešto moraju. Svi moramo. Vrijeme kada se dokazuje ko je ulagao u sebe tokom godine, ko se više prodao, a ko ostao kao i ranije. Tako to ide. Što nam više poskupljuju stvari koje nosimo, mi polagano postajemo jeftiniji.


Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…