Preskoči na glavni sadržaj

U čast Masimu Ostiju

(Massimo Osti 1944-2005)

Danas i ne toliko poznat i popularan, ali veoma važan za revoluciju u svijetu mode i svega što nosimo, a možda i jedan od najzaslužnijih što duks, sportska jakna i patike nisu nešto što je predviđeno samo za trening ili bavljenje nekog sličnom aktivnošću, nego su postali nešto svakodnevno i nešto što svi nosimo u svim situacijama. Čak i u nekim situacijama gdje bi nekada bilo nezamislivo da se pojavimo u patikama i majici, danas je sasvim normalno i prihvatljivo. Takvom odnosu prema modi i prema sportskoj odjeći prvenstveno može zahvaliti Masimu Ostiju, italijanskom grafičkom i modnom dizajneru koji je promijenio pogled na sportsku odjeću, a o kome se toliko malo zna.


Rođen je u italijanskom gradu Bolonji. Nakon završetka školovanja bio je dio raznih marketinških projekata kao grafički dizajner, međutim želeći nešto više i neoubičajnije vremenom je svoje znanje o grafičkom dizajnu prenio i na modu i modni dizajn. Te 70ih godina prošlog vijeka on se u potpunosti posvećuje angažmanu u modnoj industriji gdje, kao što sam već rekla, pravi svojevrsnu revoluciju i skoro u potpunosti mijenja pogled na svijet mode i toga šta je zapravo sama moda, i koji su to komadi odjeće vrijedni.


Od majica do poznatih brendova


Svoju modnu karijeru je započeo nekim jednostavnijim poslovima i stvarima, odnosno krenuo je od printanja majica. Ali ni to nije bio tek obični dizajn majica, koji je lako za osmisliti. On je u tu naizgled jednostavnu i običnu stvar i posao, unio neke novine, i promijenio i sam tok istorije u proizvodnji najobičnijih i najjednostavnijih majica. Prije svega služio se mnogim tehnikama, koje su dotad bile slabo ili skoro nikako poznate u svijetu mode, da ne pričamo o tome koliko se malo znalo o njima u svijetu koji se nalazio van svega toga. Čak je i njegov dizajn bio nov i originalan. Međutim njegova modna revolucija nije samo bila u drugačijem dizajnu, već i u tome što je upotrebljavao materijale koji su dotad rijetko kad korišteni, pogotovo u svijetu visoke mode i vrhunskog modnog dizajna. Upotreba novih tehnika, sa sobom je povukla i drugačije kombinovanje boja koje su stvarale sasvim drugačiji efekat na njegovim stvarima (poznatiji kao tone on tone effect). To je prije svega karakteristično za njegov brend Chester Perry Company (danas poznatiji po skraćenim i ujedno novim nazivom CP Company) koji je bio i jedan od prvih njegovih većih i danas značajnih projekata.

Drugi značajan projekat započinje 1982. godine, pod danas dobro poznatim nazivom Stone Island. Kao i prethodna kolekcija i ova je bila inspirisana odjećom za vojnike i obične fizičke radnike, koja je mora biti izdržljiva i napravljena od veoma otpornih materijala, naravno u kombinaciji sa sportskom odjećom. Dok je 90ih godina prošlog vijeka ponovo imao svoj novi poznati projekat nazvan Left Hand. Iako su to sve Ostijeve kreacije, ipak nije u pitanju u potpunosti ista odjeća. Između ta tri najpoznatija njegova projekta ipak postoje varijacije i razlike koje su i dovele do toga da ih razdvoji u zasebne projekte i brendove, i za svaku od njih napravi i drugi zaštitni znak. Međutim svaki komad odjeće koji je bio proizvod Ostijeve ideje i rada na tome, je prepoznatljiv zbog upotrebe tehnika i materijala koji su bili uglavnom namijenji za mnoge druge stvari samo ne za modu, pogotovo ne takvu vrstu mode. Njegov dizajn je i danas prepoznatljiv, i poprilično mnogo tražen širom svijeta.


Nikad viđeni materijali u svijetu visoke mode

Međutim nije samo inovacija što se tiče materijala, tehnika i dizajna, već nešto novo možemo prepoznati i u tome što se on bazirao na razvoju odjeće za vojnike i radnike, kao i na razvoju sportske odjeće. Sve to je nekada bilo određeno samo za neke aktivnosti ili neke određene grupe. Međutim Osti po uzoru na takvu vrstu odjeće koja je otporna, izdržljiva i prije svega neobična za svakodnevnu upotrebu, diže na viši nivo, gdje dorađuje dizajn i mijenja i samu upotrebu takve vrste odjeće. Da bi bio još prepoznatljiviji on na svoje proizvode uvijek dodaje razne dodatke, i možda su od svih najpoznatiji bedževi sa logom njegovih brendova.

Nešto što je možda isto veoma zanimljivo i originalno što se tiče Masima Ostija jeste njegov neobični dizajn jakni koje se mogu pronaći samo u kolekcijama njegovog brenda CP Company. Te jakne su poznate pod nazivom “goggle jackets”. Njihov dizajn je prepoznatljiv po tome što kapuljače skoro u potpunosti prekrivaju lice. Te jakne su bile osmišljene za automobilske trke, gdje bi zapravo to bila neka vrsta zaštite lica. Međutim upotreba tih jakni je danas malo drugačija, pošto po izvještajima policijskih službenika širom svijeta, te jakne danas nose članovi raznih bandi i slični, gdje im neobičan dizajn jakne omogućava da sakriju lice u bilo kojem trenutku.


Sjetimo ga se i danas...

Danas se u svijetu mode često priča o nečemu što je on ostavio kao nešto po čemu će ga i dalje pamtiti, to je Massimo Osti Archive, odnosno arhiva tekstila preko 50 hiljada različitih primjeraka tkanine i materijala koji su ujedno i nešto što je veoma značajno u samoj proizvodnji njegovih proizvoda. Takođe unutar knjige Ideas from Massimo Osti, može se naći mnogo toga o ovom dizajneru i o njegovom stvaranju poznati brendova.   
Zahvaljujući ovom, danas skoro nepoznatom čovjeku o kojem se u medijima ne priča ni upola kao o drugim dizajnerima, koji su možda i manje značajni od Ostija, nosimo nešto što je nekada bilo nezamislivo u svakodnevnom životu. Sada možete vidjeti da ljudi u svakoj prilici nose i patike, i majice i sportske jakne, što je nekada bilo rezervisano samo za sportske aktivnosti. Takođe nešto što je nekada bilo predviđeno samo za težak fizički rad, sada je kroz dizajn Masima Ostija postalo vrhunska moda, poznata i prepoznatljiva svugdje u svijetu. Više ne moramo da mislimo šta da obučemo za koju priliku jer postoji nešto što je univerzalno za skoro svaku priliku i svaki događaj. Sada živimo u novom svijetu, odnosno svijetu sportske elegancije, gdje vam niko neće zamjeriti ako dođete na neki događaj u maloj opuštenijoj varijanti. To što danas svi hodamo gradom u trenerkama, patikama i slično, a da nas niko ne gleda kao luđake što takve stvarimo nosimo tek tako, možemo samo zahvaliti Masimu Ostiju i njegovoj modnoj revoluciji.

Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…