Preskoči na glavni sadržaj

Lakše je ne misliti

Muzika i film je nešto što svima služi za neki vid razonode, u posljednje vrijeme postaju i knjige. Meni iskreno nije baš najjasniji taj vid razonode, jer svaka od njih mi daje neke nove ideje, a neposredno prije kontakta osjećam se pomalo i anksiozno baš zbog nekih novih istina koje se tu mogu naći. Naravno da nećete naći ništa pametno u nekoj knjizi koja je ista kao i milioni drugih, ali je ih svi čitaju, iz kojeg razloga, ne znam, niti će mi ikada biti jasno. Ali kažu ljudi ima tu nešto zanimljivo, šta god to bilo.

Isto se odnosi i na ostalo, filmove i muziku. Ali prvo ću se malo pozabaviti filmovima. Nekada u davna vremena kada su neke stvari imale stvarnu vrijednost, a ne kao danas, mnogima je bila čast da se ode i odgleda predstava. Danas tu ulogu širimo i na filmsku umjetnost, iako niko nema pravo da zapostavi samo pozorište i scenu. Ali pošto ćemo sada samo o filmovima, onda da krenem od katarze koja se može isto tako primjeniti i na sam film, ili na bilo koji vid umjetnosti. Ako vas nešto potrese, ne nužno negativno, već čisto da vam uzdrma svakodnevicu, znači da ima nešto u tome, postoji neka težina, neka čar i istina.

Nije film nešto što gledate kada vam je dosadno, pa samo da ubijete vrijeme, kao ni čitanje knjige, niti bilo šta od toga. Treba da znate uživati u tome što radite. Ključ svega je da osjećate to što gledate ili slušate, da prepoznajete neke emocije, neke situacije, da vam to promijeni ugao posmatranja svijeta, makar u tom trenutku, a ne samo blijedo da sjedite i gledate i mislite da je to to. Koliko dobrih filmova su mnogi okarakterisali kao neke loše i dosadne. Naravno da vam je dosadno kad ne razmišljate. Svi vole nešto odmah sad, nešto instant. Niko ne želi da sam dođe do nekog zaključka, malo da se pomuči. Sve instant, sve na gotovo, je li nam to postao moto kada je i umjetnost u pitanju. Razlikuju se filmovi koji pripadaju samoj umjetnosti od onih loših filmova koji su snimljeni tek tako da se uzme mnogo novca na neku glupost, koja očigledno dobro prolazi kod ljude. Šta imate od toga da gledate nešto i potrošite svoje dragocjeno vrijeme na nešto od čega se nećete naježiti i nešto što vas neće proganjati makar narednih sat vremena. Možda vaše vrijeme nije toliko dragocjeno, ali ponovo, ne morate ga trošiti na gluposti. Učinite nešto dobro, nešto korisno i kreativno, pa ćete shvatiti šta vam znači vrijeme i da li će vam ponovo u skorije vrijeme biti tako dosadno kao ranije. Tada možda i naučite cijeniti neke kvalitetnije sadržaje koje gledate, i slušate naravno.

Toliko dobrih glumaca, a toliko loših ideja za flmove, zašto trošimo njihov talenat na neku dosadnu komediju, koja suštinski nije ni komedija kako treba, već eto nešto se dešava, nema nikakve poente. Poenta nije da svi žive srećno do kraja života. Nisam ja ni morbidna niti zla, već jednostavno je tako. Naši životi nisu bajke, i nema potrebe da od njih pravimo to. Ponekad i treba nešto da krene po zlu, ponekad i treba da nas udari nešto pa da se opametimo. Ako sve bude išlo bez problema, ništa mi od toga nemamo, a najmanje karaktera.

Iz više razloga je nekada tragedija bila toliko cijenjena. Uz tragediju se proživljavalo i pročišćenje i prosvjetljenje, kroz tragediju su se ljudi osjećali živima. Bili su ljudi. Potrebne su nam takve stvari danas u životu mnogo više nego što su trenutno prisutne. Ljudi često govore kako oni proživljavaju tragediju svaki dan, pa im treba neka glupost da ne razmišljaju. Je li to stvarno razlog da prestanemo razmišljati? Ako jeste onda ovaj svijet više ne treba ni da postoji. Ako je stvarno ljudima do gledanja tog nezanimljivog i nepoučnog sadržaja, pa nek gledaju u prazan zid, više če toga shvatiti.

Onda dolazimo i do muzike, gdje svi kao slušaju neke tekstove, pa kao dobar je tekst ili loš, pa na osnovu toga pjesmu određuju. Postoji muzika gdje uopšte nema nikakvog teksta, i bolja je od svega ostalog. Muzika nije da se slušaju riječi, naravno to jeste jedan od segmenata koji može, ali i ne mora da bude dio jedne muzičke numere. I naravno u mnogim popularnim muzičkim pravcima tekst je veoma važan i mnogo utiče na sve ostalo. Ali ni tu se ne može zanemariti sama muzika, ono što je osnova svega. Koliko god apstraktno bilo, zar vam se nikada nisu javile neke dobre ideje dok ste slušali nešto što nikada niste, jednostavno ste se udubili u to i postali dio malog univerzuma potpuno drugačijeg. Ako kažete da niste, slagali ste sebe, prije svega. Muziku treba da osjećate i da se saživite s njom. Ako vam je toliko stalo do teksta, pa uzmite čitajte nešto, ali pametno, pa tu gledaj te tekst i riječi i stihove i sve. Muziku pustite da bude ono što jeste, koliko god sve ostalo uticalo na nju, samo na trenutak pokušajte da uživate. Da osjetite svaki ritam i melodiju, a ne samo da sjedite i pijete, a u pozadini nešto pjeva eto čisto da ne bude tišina. To nije slušanje muzike, to je omalovažavanje iste.

Toliko poruka se nalazi u nekim jednostavnim stvarima, u onim vama dosadnim i glupim stvarima, ali vi uporno držite oči zatvorene. Ništa ne želite da vidite. Ni da čujete. Samo tražite nešto za šta vam ne treba ni trunka pameti. Zar je cilj da postanemo mašine koje ništa same ne mogu, već im je sve teret i sve im je teško i komplikovano, i ne treba da se razmišlja. Mjesto da iskoristimo mogućnost koja nam je podarena i da mislimo i uživamo dok mislimo, i koristimo taj dar najbolje što možemo, da unaprijedimo i sebe i sve oko sebe, mi bježimo i tražimo nešto za šta ne treba da se razmišlja, već da nam dovoljno ispran mozak ispere još malo.


Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …