Preskoči na glavni sadržaj

"Grime"

Često sam u prilici da čujem kako neko muziku dijeli na dva (nepostojeća) žanra, a to je domaća i strana muzika. Iskreno meni je to malo smiješno jer je u pitanju ista grupa ljudi. Kako god da se izjašnjavaju, i jedni i drugi u suštini slušaju turbo folk. Jedne je samo sramota to reći, pa se kriju i za neke američke pjevaljke, koja nije ništa bolja od ovih naših. I ako već neko sluša “stranu” muziku, onda je to svaki žanr iz bilo kojeg dijela svijeta, a ne samo neka američka glupost.

Mnogo toga možemo naučiti od Britanaca, voljeli ih mi ili ne. Oni barem imaju malo realniju sliku o tome koji žanrovi uistinu postoje. I imaju čak i neke nove stvari koje su specifične samo za njih. Kao što je kod nas na primjer turbo folk, oni imaju nešto svoje, karakteristično samo za njih. Međutim razlika je u tome, što kod njih postoji određeni kvalitet, i neki od tih žanrova su postali i stil života, kao što to i inače bude kada se neko opredijeli za nešto.


21. vijek i grajm

Nešto što je obilježilo britansku muzičku scenu našega vijeka jeste razvoj jednog novog podžanra, pod nazivom grajm (grime). Nastao je kombinacijom više žanrova, koji su isto tako bili karakteristični za Britaniju, ili su bili najviše zastupljeni na toj teritoriji. Uglavnom se razvija iz elektronskih žanrova muzike koji Britaniju izdavaju sa muzičke scene koja je nama nažalost poznata. Jer ta scena koja dopire do nas je uglavnom nešto od čega se zarađuje gomila novca, ali nema nigdje u sebi ni trunke kvaliteta. Britanci su uvijek bili poznati po svojim underground muzičkim pravcima, pa tako dolazimo i do grajma, koji je samo jedan od njih. U njemu se može prepoznati UK garage, dancehall, jungle i mnogi drugi žanrovi. Ali nešto što ga izdvaja, možda i najviše od tih žanrova, jeste značajan uticaj hip hop-a.

Imena kao što su Dizzee Rascal, Wiley, Kano i slični su zaslužni za današnju popularnost grajma, ali nažalost ta popularnost je i dalje uglavnom unutar granica Velike Britanije. Uticaj i popularnost na planetarnom nivou je znatno manji, ali ipak to ne znači da u nekoj bližoj budućnosti neće postati neki novi trend. Iako ja iskreno ne bih voljela to, jer mnoge dobre stvari su postale trend, ali to ih je ne samo proslavilo, već i uništilo.

Grajm ne možemo posmatrati samo kao neki podžanr, jer kao što sam već napomenula, mnoge stvari kada uđu u nečiji život, postanu životni stil, bez kojeg se više ne može. Britanci su ponovo, po još nečemu posebni, a to je i sam njihov odnos, ne samo prema muzici, već prema svemu. Mi ih često vidimo kao gospodu sa Kembridža, u uniformama i slično, i tako ih uvijek i zamišljamo, međutim ovi žanrovi su se razvijali na ulicama, među običnim smrtnicima, koji su živjeli kao sav obični svijet, ali su se ipak imali nešto što ih je odvajalo od ostalih, a to je bio talenat i velika želja da uspiju. Danas grajm postaje sve popularniji, i evo čak je doputovao i do nas, tako da i to nešto znači. Ljubiteli grajma uglavnom opisuju ovaj žanr kao inovativan i kreativan. Iako je kombinacija više drugih žanrova, i mnogi bi na osnovu toga zaključili da tu nema ništa novo niti zanimljivo, a još manje kreativno, grajm je postao popularan i poseban baš zbog te kombinacije, koje je pomalo i neobična, i može imati mnoštvo varijacija.

Prvi koraci grajma su se odigrali u Londonu, međutim danas su po živoj grajm sceni poznati i Mančester, Notingem , Birmingem i mnogi drugi veći gradovi u Britaniji.
U suštini to je otprilike to o samom grajmu, ali sada bih se pozabavila nečim drugim, jednako bitnim za nas. A to je otkud uopšte meni, u sred Banja Luke ideja o grajmu. U Britaniji nažalost nikad nisam bila, a u našem gradu zvuk grajma se definitivno nigdje ne može čuti, čak se ne može ni nazrijeti.

Ipak, u neka ne tako slavna vremena za grajm, kao što je sada slučaj, ja sam sasvim slučajno naišla na razne i zanimljive pjesme, koje su upravo bile produkt izvođača kojima je glavna okupacija bio grajm. Kao i svaku novu stvar koju vidim, ja moram istražiti malo detaljnije, barem da znam otprilike o čemu se radi. I krenula sam tražiti, i kopati, i svakim korakom sve mi se više sviđalo, i htjela sam još malo, i malo, i tako smo došli do toga, da kada kažem neka imena izvođača, niko, ali apsolutno niko, barem od ljudi koje sam ja upoznala, nikada nije čuo za ta imena. Osjećam se kao da sam pala s Marsa, jer razumjela sam to nekada ranije, ali sada i ne, jer su ista ta imena mnogo popularnija, i red je da se i kod nas čuje, bar za poneko od njih.
Kod nas samo prolazi nešto spektakularno, nešto što napravi veliki bum i to lažni, i prođe za nekoliko dana, kod nas prolazi ono što je komercijalno, i ljudi nemaju sluha za nešto što je izdvojeno upravo iz takvog svijeta. Ali nije to toliko ni naša krivica, to je više uticaj medija i onoga što nam oni plasiraju. Ja da sam išla tim putem, nikada ne bih saznala za grajm, nikada ne bih saznala ni za jednog od izvođača koje sad obožavam, i bila bih sasvim ista kao ostali u masi, i gledala u istu praznu tačku. Sva sreća pa sam znatiželjna od najranijeg djetinjstva, pa me sve interesuje i nađem stvari koje je skoro nemoguće naći. Nekad mi to smeta, ali nekad mi bude drago zbog toga, kao što je slučaj sad.


Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …