Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od srpanj, 2017

Kome pišeš?

Sve je ovo oduvijek bila glupost, barem ljudi kažu. Komšiluk kaže treba se uraditi to i to, i tako se radi. Sramota je uvijek bila od komšijskih vrata, šta će se reći. Ko će reći? Uvijek neki bijeg od stvarnosti zarad iluzije u koju i sami počinjete vjerovati. Ali dođe momenat kada se ona krene rušiti. Vjerujete u bajke, lakše je. Vjerujete u njihove srećne krajeve, i to je lakše, jer onda ima nade da će i vama krenuti jednom, da će i vaš život srećnije završiti od onog što trenutno proživljavate. Ali samo čekate. Slušam one glupe izjave te sreća ovakva onakva, te ovako se postiže ili odbija sreća, pravite je sami, bacite tri kamena i pojedite granu s drveta i bićete srećni… milion verzija kako postati srećan. Milion verzija kako se zaljubiti, kako živjeti. Od toga se dragi moji nećete naživjeti. Te stvari su nešto što se desi, ne čeka se, ne pravi se, ne gata se ništa da bi vam bilo bolje. Imate pravo da uživate u svakom životnom trenutku, pa čak i kada vam je loše. Imate prave da bu…

Ne žuri djevojčice

Ne žuri. Svi smo mi imali 15 godina i znam da iz te tačke život izgleda drugačije. Čini ti se da te niko ne razumije. Ne razumiješ ni ti samu sebe. Privlači te šminka, glavna tema postaju dječaci, a sa druge strane zoveš mamu i tatu kada te noću uplaši sjenka grane koja se na vjetru pomiče ispod prozora. Ne znaš da li si odrasla ili si još dijete. Premlada si da bi imala slobodu i radila šta želiš, a prestara da bi ti se tolerisale neke stvari, te imaš sasvim dovoljno godina da budeš kažnjena. Ni tvoje tijelo nije na tvojoj strani. Hormoni se luče nevjerovatnom brzinom i upravljaju ponašanjem, pa i jedna pogrešna riječ roditelja izaziva demonstrativno napuštanje dnevne sobe i lupanje vratima svoje. Ni okolina se ne odnosi bolje prema tebi. Rastrzana si između onoga što žele roditelji, onoga što ti voliš i onoga što voli većina djece u školi. Nije lako uskladiti te tri često oprečne strane. Pa ne možeš da se ne zapitaš gdje si ti u tome svemu. Ko si ti? Šta želiš da budeš? O, da. Kao d…

Dobro djelo postaje korupcija

Mi smo oduvijek bili gostoljubiv narod, koji je uvijek gleda da ugodi svom gostu. Pa često možemo čuti kako svi koji sa strane dođu kod nas, hvale nas na sva usta zbog toga. Naravno postoje mnoge druge stvari zbog kojih im se nećemo svidjeti, ali to je jedna od pozitivnih. Mnogima to i mnogo znači kada dođu i vide kako se svi ponašaju kao da se znaju čitav život, prijatni su, otvoreni za pomoći. Interesantno im je i to kako mi u najvećoj krizi živimo tako da su kafane uvijek pune, i da svi odlično žive. To je zato što mi ne poznajemo život van krive, i nama je i ova najgora kriza neko normalno i dobro poznato stanje. Bilo bi čudo da je drugačije.
Ta naša prijatnost i želja da izađemo nekom u susret donekle može opravdati i ovo stanje u kojem se trenutno nalazimo. Svakodnevno slušamo o korupciji, i to je pojava koja se sada zvanično može naći i u mišjoj rupi, a kamoli ne u nekim značajnim institucijama naše države. I svaki dan ćemo čuti od nekog, ili ćemo sami biti u situaciji kada neš…

Za dobar glas i tužan kraj

Neočekivana i tužna vijest o nesrećnom kraju jednog poznatog pjevača i člana benda, ostavila je još jedan dubok trag na ljude širom planete, bez obzira kojoj sferi života pripadali. Svjedoci smo da posljednjih nekoliko godina mnogi umjetnici, koji su svoje ime izgradili na radu i trudu, a ne na nekoj instant slavi, nas polako napuštaju. To je pomalo zabrinjavajuće za ovaj svijet, jer nam prijeti da ostanemo bez pravih umjetnika koji su ga uljepšavali, ali ne samo svijet, već i naše svakodnevne dosadne živote, bez obzira da li su to radili kroz pjesmu, glumu ili na neki drugi način, bili su ipak nešto čemu bismo se obradovali.
Mnoga od velikih imena odu s ovog svijeta u ne tako poznim godina, štaviše pripadaju nekoj prvoj, mlađoj polovini života. Tako imamo i klub 27, to su sve izuzetno mladi, a još više talentovani ljudi koji su nas ostavili kada je tek trebalo da nastave da grade svoje ime. I ako je ono što su ostvarili i ostavili nama tek bio početak, šta bi tek bilo poslije? Ali na…

Lakše je ne misliti

Muzika i film je nešto što svima služi za neki vid razonode, u posljednje vrijeme postaju i knjige. Meni iskreno nije baš najjasniji taj vid razonode, jer svaka od njih mi daje neke nove ideje, a neposredno prije kontakta osjećam se pomalo i anksiozno baš zbog nekih novih istina koje se tu mogu naći. Naravno da nećete naći ništa pametno u nekoj knjizi koja je ista kao i milioni drugih, ali je ih svi čitaju, iz kojeg razloga, ne znam, niti će mi ikada biti jasno. Ali kažu ljudi ima tu nešto zanimljivo, šta god to bilo.
Isto se odnosi i na ostalo, filmove i muziku. Ali prvo ću se malo pozabaviti filmovima. Nekada u davna vremena kada su neke stvari imale stvarnu vrijednost, a ne kao danas, mnogima je bila čast da se ode i odgleda predstava. Danas tu ulogu širimo i na filmsku umjetnost, iako niko nema pravo da zapostavi samo pozorište i scenu. Ali pošto ćemo sada samo o filmovima, onda da krenem od katarze koja se može isto tako primjeniti i na sam film, ili na bilo koji vid umjetnosti. …

U čast Masimu Ostiju

(Massimo Osti 1944-2005)

Danas i ne toliko poznat i popularan, ali veoma važan za revoluciju u svijetu mode i svega što nosimo, a možda i jedan od najzaslužnijih što duks, sportska jakna i patike nisu nešto što je predviđeno samo za trening ili bavljenje nekog sličnom aktivnošću, nego su postali nešto svakodnevno i nešto što svi nosimo u svim situacijama. Čak i u nekim situacijama gdje bi nekada bilo nezamislivo da se pojavimo u patikama i majici, danas je sasvim normalno i prihvatljivo. Takvom odnosu prema modi i prema sportskoj odjeći prvenstveno može zahvaliti Masimu Ostiju, italijanskom grafičkom i modnom dizajneru koji je promijenio pogled na sportsku odjeću, a o kome se toliko malo zna.


Rođen je u italijanskom gradu Bolonji. Nakon završetka školovanja bio je dio raznih marketinških projekata kao grafički dizajner, međutim želeći nešto više i neoubičajnije vremenom je svoje znanje o grafičkom dizajnu prenio i na modu i modni dizajn. Te 70ih godina prošlog vijeka on se u potpunosti …

"Grime"

Često sam u prilici da čujem kako neko muziku dijeli na dva (nepostojeća) žanra, a to je domaća i strana muzika. Iskreno meni je to malo smiješno jer je u pitanju ista grupa ljudi. Kako god da se izjašnjavaju, i jedni i drugi u suštini slušaju turbo folk. Jedne je samo sramota to reći, pa se kriju i za neke američke pjevaljke, koja nije ništa bolja od ovih naših. I ako već neko sluša “stranu” muziku, onda je to svaki žanr iz bilo kojeg dijela svijeta, a ne samo neka američka glupost.
Mnogo toga možemo naučiti od Britanaca, voljeli ih mi ili ne. Oni barem imaju malo realniju sliku o tome koji žanrovi uistinu postoje. I imaju čak i neke nove stvari koje su specifične samo za njih. Kao što je kod nas na primjer turbo folk, oni imaju nešto svoje, karakteristično samo za njih. Međutim razlika je u tome, što kod njih postoji određeni kvalitet, i neki od tih žanrova su postali i stil života, kao što to i inače bude kada se neko opredijeli za nešto.

21. vijek i grajm Nešto što je obilježilo bri…

Ljetno sniženje

Svakodnevno se iznenadim koliko ljudi malo znaju. Niko ne očekuje da pričaju o nuklearnoj fizici, samo je žalosno što nemaju neke opšte kulture, neko najosnovnije obrazovanje, znanje, poneku informaciju, čisto da se može neki jadan razgovor uspostaviti s njima, a da ne bude samo na nivou kakvo je vrijeme i onda svako pogled u svoj telefon. Barem danas, u svijetu modernih tehnologija nam je dostupno skoro sve. Skoro svaku glupost koja nam padne na pamet možemo istražiti. Ako ništa Google i slični su to omogućili. Pa zar je toliko teško da se nekad pogleda i nešto pametno, pročita i neki kvalitetan članak, da se neko informiše o nekim važnijim stvarima, a ne samo da gledamo kad je na programu neka glupost ili tražimo slike ljudi na koje smo ljubomorni preko društvenih mreža. Ali nešto što mi je još više fascinantno, kako nikog nije sramota da ne zna neke osnovne pojmove koji su uticali na nauku, na tehnologije, na društvo i ljude koji su zaslužni za mnoge stvari koje su nam danas dostup…

Za sve ljubavi koje više nikada nećemo vidjeti

Kao svako žensko, sve me živo interesuje i sve moram znati. I saznam. Što je najgore od svega, nađem i ono što niko nikad nije mogao naći. Bila bih jako poštovana u raznim obavještajnim službama, kada bi bili svjesni kakve sve informacije mogu naći. Ali ipak nisam ni ja svemoguća. Ima tu nešto što uvijek ostane tajne, bude tu na trenutak i nestane. Pa ko zna možda se opet nekad sretnemo.
U nekim tinejdžerskim danima, kako se to sad popularno naziva, mislila sam da je to samo dio tog perioda i da ću kada zvanično budem odrasla osoba prerasti takve stvari. Da ću se kao zvanično odrasla osoba lakše odlučivati za jedno ili drugo, ili čak i treće… Mislila sam da život postane lakši jer si odrastao i trebalo bi da znaš više stvari i lakše da upravljaš svojim životom. Sad sam svjesna u kakvoj sam zabludi bila. Ništa ne bude lakše. Samo se još više zakomplikuje. A neke sitnice koje mi olako povežemo s pubertetom, su zapravo sastavni dio naših života i s njima ćemo se susretati dok smo živi. Je…