Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od lipanj, 2017

Za koga se molite?

Te za Paris, te za ovaj, te za onaj. Samo metropole. Samo se za njih i molimo. Za velike sile kojima se naplaćuje ono što su oni radili nama, malim ljudima, nama koji smo za njih uvijek bili nebitni i oni na kojima će eksperimentisati. Sjetite se Pariza i terorističkih napada, pa širom Evrope. O tome se bruji danima u medijima. A na drugom kraju svijeta nekoliko dnevno ih udari, pa nikom ništa. Zašto bi se pričalo o nekim tamo nekim afričkim zemljicama, sve je to sirotinja svakako, još bolje. Taman manje gladnih. Mi se molimo za ove velike ljude. Prije svega poštene. Koji su klali i ubijali ove male kroz istoriju, ali nema veze. To nije bilo danas, nije bilo ni juče. Niti prije nekoliko godina. A možda i jeste. Ko se još toga sjeća? A ko će se sjetiti svih ovih žrtava za koje se mi ne molimo? Ko će se sjetiti nas? Naše djece? Naših ratova i stradanja? Ti veliki ljudi, čisto sumnjam…
Priča se o demokratiji i silnim ljudskim pravima, a sve se to primjenjuje selektivno. Kao i sve drugo. A…

Kroz šljivike i livade...

Svijet je od nas daleko. I koliko god mislili da smo napredovali i da samo postali dio neke svjetske elite zbog otvaranja novog tržnog centra, nismo. Nama očigledno to mnogo znači, ali pravi svijet nam se ismijava. Eto imamo kao i neki gradski saobraćaj, u vidu poluraspalih buseva. Tu se ne možemo ponositi da smo svjetska sila, kao npr. tržnim centrima?
Marka-dvije
Cijena našeg gradskog saobraćaja je mnogo viša nego i u nekim uistinu svjetskim gradovima, gdje možete da kombinujete metro, buseve, tramvaje itd. I to nove, moderne. A ne raspale buseve za koje niko nije siguran odakle izvlače, jer su neki od njih pravi muzejski primjerci. Cijenu naravno znaju napucati, i nije problem ni u cijeni, da barem znamo šta plaćamo. I znamo, vožnju u poluraspalom busu u kojem sve smrdi i to neke dvije do tri stanice. Banja Luka ipak nije toliko velik grad da se možemo toliko preseravati. Uzmimo Istanbul na primjer. Ne možemo ni uporediti veličinu i stanovništvo. Tamo je gradski prevoz jeftiniji. A …

Ispovijest jednog uživaoca bipolarnog poremećaja

U moru predrasuda i prozivanja ili vrištiš na sav glas ili sjediš u četiri zida i plačeš. Nema između. Možda ima, negdje u normalnom svijetu. Ali postoje mali univerzumu sakriveni od očiju drugih ljudi kada su ukrašeni predivnim bojama. Običnim pogledima budu dostupni samo onda kada se desi neki incident, da bi oni mogli pričati. Osuđivati. Iako nikada neće znati sami kako je. Njima su to sve luđačke faze. Ali nisu. To je samo jedan obični život i pokušaj adaptacije na ono što ih zadesi. Ponekad će to biti strašna euforija. Skakanje, vrištanje, a nekada će ta euforija postati bijes. Isto skakanje i vrištanje, ali ne od sreće. A onda će sve to nestati. Utonuti negdje duboko. I svijet više neće biti u bojama. Biće potpuno crn. Mračan. I apsolutno nikada ne možeš da znaš kada će se nešto od toga desiti. Uvijek je iznenađenje. Bez obzira na sve što se dešava u realnom svijetu. Te stvari ne utiču na oscilacije koje se dešavaju u duši jednog zbunjenog bića. A ono i dalje pokušava da se snađ…

Povezivanje vakcina i autizma, kako je nastalo i ko je krivac?

Treba, pa ne treba, pa opet treba, pa ne treba… Rasprava ide u nedogled. A to je samo prazna priča onih nedovoljno obrazovanih koji nemaju pojma, već svoja znanja zasnivaju na nekim pričama iz komšiluka.
Vakcine ili promašaj?
Neprestane polemike oko vakcinisanja nikada neće prestati, pogotovo ne kod nas, gdje su ljudi lakovjerni. Prije će povjerovati u neke kafanske priče ili članke u žutoj štampi, nego u stvarna naučna istraživanja ili savjet stručnih doktora. Razumijem da svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete. Iz straha koji im je nametnut od lažnih i samoprozvanih stručnjaka koji nemaju dana škole, dobijamo trend kojim se odbija vakcinisanje djece.
Vakcinama do autizma
Mnogo je bilo priča o tome kako vakcine izazivaju autizam. Samo malo logički da razmislite shvatićete da je to glupost. Ako želite da shvatite. Ipak ta ideja nije tek tako ušla među masu. Postoji određena osnova zbog čega su vakcine postale noćna mora za sve. A za to je najviše kriv je Andrew Wakefield, koji ne z…

Sam svoj majstor

Nakon završene škole, obavezno dobijete diplomu. Komad papira na kome piše da niste ni vi za baciti, te da bi trebalo da imate neke kvalifikacije iz struke koja piše na njemu. Tako sa srednjoškolskim, a oni najuporniji i sa fakultetskim obrazovanjem, idete puni entuzijazma i samopouzdanja u pohod na posao. Iako, vjerovatno, nikada u toku tog školovanja niste imali dana prakse, te se sve svodilo na učenje napamet formula i podjela, vi sada imate napismeno da znate šta radite. Ovo podrazumijeva da ste onog momenta kada vam je diploma uručena u ruke, automatski postali stručnjak. To ne bi bio problem da ta diploma zaista jeste stečena učenjem, pa bi i onaj manjak prakse bio zanemarljiv. Problem nastaje onda kada vam diplomu uruči otac, tetak, ujna ili neki poznanik koji se igrom slučaja našao na uticajnoj poziciji. Vi onda potpuno nespremni i izgubljeni dolazite na radno mjesto za koje ne biste bili sigurni kako se zove da ne piše na vratima kancelarije/ordinacije/ kabineta. Vi sada imat…

Majko i ja ću u blogere

Moda, šminka, kuhanje, blogeri, uh, šta ima bolje od ove kombinacije? Realno to vam je siguran dobitak. Svako će se zadržati i pročitati kritiku neke modne kombinacije, makar bila i glupost obična. Danas je ispalo da se niko ne zna našminkati, pa neprestano moramo gledati šta je neki bloger ili jutjuber objavio da vidimo to svjetsko čudo. Kuhanje? Mislim i da je moja baka isto gledala kako neki fensi blogeri prave ručak, tako je naučila i pitu razvijati…
Milioni, zlato i dijamanti
Mislim mi nismo svijet, i nikad nećemo biti u krugu tog pojma. Ali u tom svijetu se i može nešto zaraditi. Kod nas šta god da radite odustanite od zarade, izuzev ako niste estradna ličnost (šta god to više značilo) ili kriminalac. Jedina zanimanja koja donose keš. Neki će sad reći ima ih i u politici, ali mislim da sam to već navela u ovom drugom zanimanju. Što se tiče pokušaja da otvorite narodu oči, i kažete im nešto što je očigledno, ali svi uporno ignorišu, tu se pozdravite i za životom, a da ne pričamo o…

Moda ili šta već?

U parku gdje sam se ja igrala kao dijete, i koji je uvijek bio pun i mlađih i starijih, sada je pust. Kao da je milion đavola došlo i otjeralo svaki trag života. Mene nisu mogli utjerati u kuću, kao ni većinu druge djece. A dan ih ne mogu natjerati da barem kroz prozor provire. Oni vire kroz drugačije prozore, lažne, koje zovemo ekrani. Uglavnom najnovijih telefona, kakav ja neću ni za deset godina imati. Nisam ja ljubomorna, već mi nije jasno šta će djetetu tih godina takva sprava, šta pametno s njom može raditi? Realno ni ja ne koristim telefon ni za šta više od poruke, poziva, i da uslikam pokoju sličicu. 
Još manje mi je jasno ta dijete od deset godina ima da radi na društvenim mrežama? Neću da budem licemjerna, i ja sam svoj profil prvi na facebook-u napravila sa trinaest godina, što je po meni stvarno prerano. Ali postoji jedna mala razlika. U naše vrijeme nije bilo tih tehnologija kao danas, i zvučim sama sebi kao neka baba, ali danas se u danu mnogo toga promijeni, a kamoli u t…

Nivo iznad

Naš grad je odavno prestao da cijeni vrijednosti koje posjeduje, ali je dobio niz lokala koji su dobili određene statuse, koji se ne dovode u pitanje. Ako želite da budete viđeni i da vas smatraju elitom onda izlazite samo na takva mjesta. Bilo koje odstupanje od onog što se očekuje da budete tu, neće biti tolerisano. A i zašto bi bilo? Onda očigledno ne spadate u taj nivo.
Šta je nivo u našem gradu?
Što ofucanije to je vrednije. Valjda to tako treba, jer taj trend imamo godinama unazad. A još jedna stvar je izuzetno popularna, to je vjerovanje da ako što više puta na jednoj stvari stoji ime tog brenda ona je više original. Možda bi se o tome dalo još više raspravljati. Ili o onim plastičnim štiklicama, koje seke nosaju u po dana na četrdeset i više stepeni po gradu. Lutko, to nije lijepo, pogotovo ne kad plastika zamagli od temperature. Sve te lutke i lutkice imaju mahom ista usta, obrve, noseve, jagodice. One malo slabijeg imovinskog stanja, ili one koje još nisu sebi obezbjedile dob…