Preskoči na glavni sadržaj

S ljubavlju, iz biblioteke

Zbunjeni koraci jednog ljubitelja knjige uvijek moraju odvesti do biblioteke. Nebitno koje. Problem je kada ti koraci, kada uđu u prostoriju zagaze u vodu. Kako? Jer možda prokišnjava. Ili kada traže nešto od Ničea, a bibliotekar pita “sine ko ti je sad taj?”. Samo neugodne situacije, ali pokušate da se umirite. Barem malo.

Članstvo


Prođe jedna godina, dođe naredna, pa treba ponovo ganjati članstvo. To je nekih dvadesetak maraka, što nije mnogo za čitavu godinu. Međutim bode vam oči ono da svi koji rade u jednoj dotičnoj visokoj zgradi (da ih ne imenujem preciznije) imaju popuste silne. Lijepo je to, ali takvi kod nas ne čitaju. Nisam sigurna da li uopšte i da znaju da čitaju. Čak i da je drugačijia situacija, zašto se daju silni popusti ljudima koji imaju po nekoliko hiljada konvertibilnih maraka platu, a ne daje se srednjoškolcima i studentima, koji nemaju ništa, a oni htjeli ili ne moraju potražiti pomoć u biblioteci, barem povremeno. Apsurd, samo još jedan u nizu.

Pazi se


Veoma je važno gdje ćete tražiti knjige. One najisturenije police su pune slabašnih naslova, što ja pogrdno nazovem i glupe knjige. S razlogom, jer nije sve što dođe u fizičkom obliku knjige zaslužilo da nosi taj naslov. Nije problem sa bestselerima, jer neki od njih su stvarno djela i po. Problem je sa svakojakim ljudima koji umisle da su pisci i onda pišu o raznoraznim glupostima. A mi još više glupi samo se lijepimo za takve naslove, dok se po kolekciji Dostojevskog samo prašina lijepi. Zato one izmišljene priručnike nekih motivacionih govornika koji vam govore kako nešto da uradite u pet koraka nećete moći nikada naći. Tu je potrebna rezervacija kao za sto u Opiumu subotom. Naravno u takve priručnike podrazumijevam i one “kako odgojiti dijete” ili “kako biti roditelj”. Ne znam kako nas odgojiše bez tih knjiga, ali danas nemate pravo da budete roditelj da ne pročitate sve takve. Pored toga imate i svakakvih upitnih naslova, za kojima narod ludi. Sva sreća nikad ne dođu do dobre literature, jer ni oni što rade tamo ne znaju da vam je nađu.

Nakon nekog vremena naviknete se da budete izgnanik, i da naučite gdje se nalaze koje knjige, pa da sami sebe poslužujete. Jer od drugih nemojte ništa očekivati. Koliko para, toliko i muzike, kako bi se kod nas reklo.

Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…