Preskoči na glavni sadržaj

Iza ekrana

Obožavam temu tehnologija i društvenih mreža. O tome se toliko mnogo može pričati, pisati… Pogotovo nama, djeci bolesnoj od klikova, lajkova. Pa kad mi kao takva djeca dobijemo svoju djecu u realnom svijetu, izlažemo ih raznoraznih pogledima, kojih nismo ni svjesni. Svi mi imamo slike iz djetinjstva gdje smo goli na plaži ili u kadi, ili u parku. I neka ih imamo. I ova “nova” djeca treba da ih imaju. Ali u fotoalbumima, kao i mi. Ne na fejsu, instagramu itd. Tada slike više nisu rezervisane samo za one koji mogu da ih vide, ili kojima će buditi simpatične uspomene dok su se igrali sa svojim klincem, već to ide mnogo dalje. Predaleko. 

Simpatično je sve to, i nemam ništa protiv. Prinova u porodici je lijep razlog za veselje i za hvaljenje. Slobodno. Ali granice ljudi, granice. Moramo imati granicu u svemu. Slike djece kojima bombardujete nas sve, meni lično ne smetaju. I ja ću na njih gledati naivno, kao na sliku djeteta koje se igra, smije ili šta već. Izgledaće slatko i ništa više od toga. Ali morate biti svjesni da kao roditelji treba da zaštitite svoje dijete. Na taj način radite upravo suprotno. Internet je jedna od najmračnijih tačaka našeg društva. Može biti veoma koristan, jer imamo dostupne sve informacije. U tome i jeste fazon, sve informacije. Nije problem kada ljudi koriste ono što im treba, problem je zloupotreba. Toga je bilo i bez interneta. A zamislite sada, kada svim ljudima koji žele da naprave neki haos date mogućnost da to čine na mnogo lakši način i još ih mamite.

Pogrešni pogledi mogu pratiti djecu i dok se igraju vani, u parku. A zamislite na internetu. Gdje kada jednom ostavite trag gotovo je. Uvijek će se naći neko ko će moći iščačkati apsolutno svaku sitnicu, svaku vašu pretragu. Živimo u Orvelovoj 1984. Posmatraju nas. I oni koji ne trebaju posmatraće vašu djecu. A slike će da pršte, da se šalju od jednih do drugih. Zar stvarno želite to? Sigurno će neko reći, šta sad ova mala hoće i još drži predavanja iskusnim roditeljima? Ali razmislite sami, budite iskreni. Samo razmislite, shvatićete koliko opasnosti se krije iza jednog bezopasnog lajka, ili šera (kako smo lijepo preuzeli još jednu riječ).

Vrijeme je da vratimo privatnost. A svakog dana nas sve više ovo guši, baš zato što se oduzelo kontroli. Sada privatnost i četiri zida cijenimo sve više.



Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…