Ne treba vam Opium

U našem gradu ljudi su navikli da izlaze na određena mjesta, i skoro svaki vikend su tu. I sama tako funkcionišem, ali sam uvijek otvorena za neke nove neobične stvari, makar i bilo u pitanju nešto seljačko. Treba se čovjek upoznati sa svim da može to isto kritikovati. Nema smisla da kritikujemo nešto o čemu nemamo pojma i s čim se nismo nikad susreli. A ipak ima istine u onome da je bitno s kim ste u izlasku, a ne gdje, jer uz prave ljude se možete svugdje zabaviti. Pa uz njih zaboravite i neke stvari koja vam se ne sviđaju.



Kriza je ekonomska vlada, ali u izlascima krize nema

Kod nas ima jako mnogo noćnih klubova, da bar ima toliko fabrika, možda bi narod nešto i radio. Ali barem oni koji rade u toj “noćnoj industriji” mogu lijepo da zarade, jer su svi ti klubovi puni. Rijetko koji da neće biti prepun, a to se zna i koji i zašto. Međutim danas toga više nema. Razlog za to je što se kod nas najviše gori uz narodnjake. Koliko god neki od nas bili protiv toga, džaba nam, u manjini smo. I kako je krenulo biće nas još manje.

Većini poznatih banjalučkih fensera vikend nije ako ne odu u Opium, Kristal, Dramu ili neki sličan klub. Većina njih tu neće ni plesati, već će stajati i smarati se. Dolaziće sponzoruše koje će samo gledati koliko koji baja troši novca. Taj baja ne pleše iz razloga što ima košulju koja mu je preuska, i ako pomjeri ruku mogla bi da pukne, i onda mu džaba 300KM koje je potrošio na najskuplja pića u klubu. Djevojke s druge strane ne plešu jer su u štiklama u kojima ne znaju ni stajati, a kamoli hodati ili nešto više. Naravno tu su maturske haljine i pet kilograma šminke, plus umjetne trepavice koje nisu dobro pričvršene, pa ne smiju da trepnu, da ne bi otpale. I tako uđete u takav klub, muzika trešti, pa čak i ja zaigram jer je vesela muzika, iako nemam apsolutno nikakve afinitete prema takvom muzičkom žanru (iako ja to iskreno ne bih ni nazvala muzikom, ali dobro). Međutim, taj moj pokret izazove razne čudne poglede pune prezira. Kao prvo nisam bila na profesionalnom šminkanju, nemam haljinu svečanu (tj. haljinu koja bi trebalo da bude svečana, ali je samo nađikana lažnim škljokom), nemam štikle od pola metra, već zamislite, imam patike! Strašno. Sigurno sam velika sramota za ženski rod. I na to sve još sam zaplesala i naručila pivo, a ne flašu najskupljeg vina, pa da mi uvale najjeftinije pod cijenom ovog prvog. I na to sve, ja se čak dobro i zabavim, a oni uslikaju pedeset selfija u ogledalu i odu kući, jer su obavili sve što je trebalo.

Inbox Culture Club


Nekad je moglo i drugačije, ali to drugačije mora da se sklanja pred onim koji su isti

Nekada, postojalo je jedno interesantno i jedinstveno mjesto u našem gradu.

Dragi dobri Inbox, odavno je zatvoren. Mnogima nedostaje. Stvarno je bilo posebno mjesto. Mi nismo neki svjetski grad, jer bismo onda imali više takvih klubova i mjesta za izlazak. Mi smo seljačka Banjaluka, gdje svakim danom raste broj seljaka, koji ne znaju kako da se ponašaju pred finim svijetom. Oni ići u Inbox neće, zato ga više ni nema. Naravno postojale su tu i mnoge druge stvari, ali nije im mjesto ovdje. Da nedostaje, nedostaje. Da nekolicina ljudi ne može nigdje izaći u gradu, a da mjesto bude u njegovom fazonu, istina je. Ponekad je bolje onda sjediti kući, jer kad izađete samo će vam se smučiti ono što je ostalo. Nisu svi ljudi takvi da će trpiti svašta da bi bili prihvaćeni, neki ne pate od takvih stvari pa petak ili subotu veče provedu kući, jer će se bolje zabaviti nego da odu na neko mjesto i sjede čitavu noć i mole Boga da im padne nešto na glavu, jer im je samo toliko dosadno.

Naravno sva sreća na nekim mjestima, relativno novim, koji su osmišljeni kao pabovi. Nešto malo manje uobičajeno za naše podneblje, ali ipak su normalna mjesta, gdje možete sresti neke pametne ljude koji se ponašaju sasvim normalno, opušteno, plešu, zezaju se, cugaju, i nisu opterećeni time da im se ne otopi debeli sloj pudera. U takvoj atmosferi se možete opustiti. Niko vas neće poprijeko gledati, niko vas neće komentarisati. Nikog neće biti briga šta radite. Znate zašto? Jer se oni zabavljaju i nemaju vremena da gledaju šta neko drugi radi. Bitno im je da se dobro provedu. Ali bojim se da će uskoro i tih nekoliko finih mjesta zatvoriti, i onda će nam ostati klupa i  pokoja limenka piva. A kad dođe zima, ni to.


DKC Incel

Kao da nije dovoljno što su uništili Inbox, na to sveto mjesto otvorili su neku budalaštinu, koja se promoviše kao nešto andergraund, a više je Opium prije ponoći, dok ne krenu narodnjaci. A svi silni “rejveri” su odmah poletili, jer ne znaju ni šta se dešava, niti prepoznaju razliku, jer im je to sve isto kao i Ceca, Seka, Kmeca ili kako se već zovu ove naše pjevaljke. Njima je to sve apsolutno isto. I onda me bude sramota što uopšte dijelim zrak s takvim ljudima.

Sva sreća na jednoj drugoj novini u našem gradu, koja je otvorena mjesto bivšeg fensi kluba gdje su izlazile sponzoruše i njihovi sponzori, u naselju Obilićevo (Mejdan). Sada se situacija malo promijenila. U taj klub ulaze sasvim obični neprimjetni ljudi koji žele da izađu, zabave se, isplešu. Naravno to mjesto nije baš anderground kao što je to bila nekadašnja ljubav, ima malo komercijalne muzike, ali one dobre komercijalne muzika, koja ima svoj kvalitet, i koja je preživjela mnogo godina, pa i decenija i još uvijek se sluša. Ako ništa, u svakom slučaju je prihvatljivije od mnogih drugih stvari. Sad nam samo ostaje nada da se neće i to zatvoriti, jer onda će u potpunosti da zavlada turbofolk scena, i sve što je drugačije biće potisnuto i sklonjeno, da ne bi neko slučajno ugrozio njihov tron.



Streamline

Turbo folk muzikom protiv apokalipse

Zar nije žalosno da danas u dvadeset i prvom vijeku, kada bi trebalo čak i mi ovdje u ovoj tužnoj zemlji da napredujemo, barem da pogledamo ponekad prema napretku ako ne možemo zakoračiti na taj put, mi uporno idemo nazad. I to se čak vidi i po običnim izlascima, i po muzici koja se sluša. U vrijeme mojih roditelja, a to vrijeme je jako, jako davno bilo, ono što je bilo turbofolk muzike, slušao je najgori ološ, i pored toga, svi ostali su im se ismijavali. Ti ostali su slušali i zabavljali se uz razne žanrove, šta je već kome odgovaralo. A danas, djeca ni ne izađu iz porodilišta već im se puštaju cajke.

Inbox Culture Club



Zašto se onda žalimo na današnju situaciju i što nam je loše? Da nam je toliko loše koliko se priča ne bi klubovi i kafane bile pune. A da nam je dobro slušali bismo pravu, a ne pseudomuziku.

Коментари

Постави коментар