Preskoči na glavni sadržaj

U klubu se ne pleše

Ili jeste ili niste, imte dva izbora, e sada šta, to se svi i sami pitaju. Činjenica je da kod nas nema dobrog provoda bez narodnjaka. Ili možda ipak ima? U svakom slučaju oskudno je sve, pa tako i izlasci. Iako se često priča o tome kako je kod nas noćni život jedino što ima budućnost, ipak izbor je jako oskudan. Ima ljudi koji ne slušaju turbo folk, ili koji možda baš to veče ne žele da idu na narodnjake. Pih, otkud meni ideja da kod nas uopšte smije da postoji izbor…

Ima krize, nema krize


Svi skuckavaju koju marku da popiju kafu, a ponekad se nema za to. Ipak za flaše skupih pića u izlasku ima se itekako. Ponekad se zapitam otkud tim ljudima toliko keša, jer znam da jedva imaju za hljeb. Ko će znati? Ipak je najvažnije da se pokaže da mogu, i da privuku koju klinku koja mašta o tome da jednoga dana postane prvoklasna sponzoruša. Iako će se zalijepiti za nekog sirotana koji se samo predstavlja kao buržuj po klubovima. Još zalosnije je to, bez obzira da li sebi mogu ili ne priuštiti sve to što stoji na stolu, što se toliko novca daje na gluposti i na izlaske, dok neke druge stvari itekako trpe. Koje druge stvari? Mnoge, zavisno od osobe do osobe, od situacije, od milion faktora. Ali trpe. I onda na kraju dana se priča o krizi, o problemima, o tome kako se nema, i kako ljudi nemaju od čega da žive. Pa ako ima keša za flašu Džeka u klubu, meni se čini da živi itekako lijepo.

Scena broj 2


Pored svih tih fenserskih klubova kod nas je u rastu još jedna muzička scena, koja ima sve više svojih pratilaca. Međutim kao što to obično biva, to je samo jedna dječja faza koja će se brzo promijeniti, i samo jedna mala grupa će ostati i dalje u tome. Već sam i sama primjetila tu smjenu faza kod klinaca, koji mjesec dana budu tu, i onda ih više nema, dođu drugi. Pa i oni odu, i tako svaki put. Ali dobro, djeca su, traže se. Nažalost jedan od klubova koji je najviše podržavao tu kulturu, zatvoren je. Sada imamo jedan drugi, solidan, ali ipak mu fali ono malo duše. U jednom periodu je bila zamrla rejv kultura u gradu, ipak sada se polako vraća. I dalje ima onih kojima nije bila faza.

Duge noge, za igranje


Nemam ja ništa protiv fenserskih mjesta. Lijepo je i tamo nekad izaći, izgoriti uz neke pjevače za koje nikad nisam čula, kao ni mnogi od nas, jer sada izlaze na sve strane, da niko ne može upratiti šta se dešava. Ipak postoji jedan drugi problem koji mi smeta. Ja kao žensko volim da se sredim, i da obučem štikle, i da izgledam fensi i kao te klinke koje se pojavljuju po takvim mjestima. Ali to je noćni klub, gdje dođeš da se zabaviš, da plešeš. I meni to ne smeta da plešem, da uživam, da se gotivim. Njima nešto smeta, šta, možda umjetne trepavice i previše plastike? Ili loš kvalitet štikli pa ne mogu hodati. Zato pogledom šetaju preko čitavog kluba, prevrću očima, piju sokić od brusnice. Ne pomjeraju se. Ponekad prokomentarišu nekog ko pleše, kome je dobro. I eventualno kucnu koji put na telefon. Ako im je to izlazak, bolje da su ostale kod kuće.

Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…