Preskoči na glavni sadržaj

Kako... u pet koraka?

Već se ova tema spominjala u jednom od prethodnih tekstova, koji se odnosio na Narodnu i univerzitetsku biblioteku Republike Sprske u Banjoj Luci. Međutim, sada neće biti riječi o samoj biblioteci, već o knjigama koje danas imaju sve veću i veću popularnost. Odnosno nešto što spolja liči na knjigu, ali ipak ih nazivamo tim imenom. Ne znam zašto, da li je to zbog nedostatka nekog drugog i boljeg naziva ili zato što većina nas stvarno vjeruje da to jesu prave knjige.

Naravno postoje i knjige koje imaju određenu radnju, pa možda čak i nešto malo vrijednosti, jer se danas barem sve srozalo na niske grane, pa eto, daćemo im da budu knjige, iako nemaju nikakvog smisla ni plemenitog cilja.

Prave knjige bi trebalo da oplemenjuju našu dušu nakon čitanja, a ne da nas zaglupljuju.


Međutim danas je, nažalost, veoma tanka granica između ta dva ekstrema. Kako prepoznati šta valja, a šta ne? Na to pitanje odgovora nemam. Ali kada se već neko potrudio da osmisli bilo kakvu priču i na donekle pristojan način to izloži u takvom obliku, neka odaćemo i njima neku počast, bez obzira što te knjige spadaju u one koje nikoga i ništa neće oplemeniti.

Postoji i nešto još gore, što mi još više bode oči, a to su razne knjige za samopomoć, i možda i za još neke stvari, ali ne znam kako drugačije da nazovem. Gdje god krenem dočekaju me nazivi na koricama kako ovo? Kako ono? Zašto ovo? Kako nešto u pet, deset, stotinu koraka? Kako nešto uraditi i postići za mjesec dana? Kako postati bogat? I slične stvari. A nešto što mi nikako ne izlazi iz glave “Ljubavologija”, nešto što je reklamirano jako mnogo u posljednje vrijeme. Voljela bih da to nikad nisam vidjela, ali nažalost jesam.

To je sve i više nego apsurdno. Ne može vas niko i ništa naučiti kako da vi osjećate nešto ili ne. Od ljubavi su danas napravili nauku. Je li vi kad se zaljubite ili osjetite bilo kakvu pozitivnu emociju razmišljate o tome koji su vam hormoni povišeni, a koji ne, koliko to traje ili ne traje. Zašto neke stvari ne ostavimo negdje izvan naših proračuna i analiza, jer im tu nije mjesto. Na taj način uništavamo sve. Uništavamo sve što je sveto i uzvišeno, sve što je posebno, jer eto neko je odlučio da napiše knjigu o ljubavi, ali ne o nekom ličnom iskustvu, koje je iskazano na poetski način. Na takve ljubavi smo zaboravili. Ali ako se piše knjiga o ljubavi kao nečemu bezveznom, nečemu što možemo analizirati i što nužno moramo analizirati, šta dobijemo? Ništa ne dobijemo. Ostanemo prazni. Svemu oduzmemo čar, jer mislimo da se mora objasniti i opisati. Svima su nam nametnuli kada volimo da kažemo milion razloga zašto. Ako vi morate navoditi neke razloge, vi ni ne volite. Za mržnju su potrebni razlozi, za ljubav samo osjećaj.



To je samo jedna od takvih promašenih knjiga.

Redovno svako od nas ima priliku da vidi razne knjižice, čije su cijene poprilično iznad mnogih STVARNIH knjiga koje vrijedi pročitati. Ali bez obzira na to, ljudi ih kupuju kao ludi. Kao nešto što im je neophodno i bez čega neće dočekati sljedeći dan. Oni stvarno misle da mogu na osnovu knjige naučiti voljeti, ili naučiti biti ljudi. Dragi moji, samo sanjajte, ali kad vam se dese određene stvari, bilo lijepe i srećne, ili one tragične, nijedna knjiga, nijedno iskustvo, ništa vam tu ne može pomoći. Tu ste sami sa sobom.


Gomile knjiga za mlade majke.

Naravno ne može neko da se rodi sa znanjem kako da presvuče bebu ili je nahrani. Ali to je nešto što se uvijek nađe neko ko će vam pokazati. Pa kako su žene u nekim ranijim vijekovima, vremenima, ma ne mora ni ići tako daleko u prošlost. Pa ni većina naših majki nije čitala knjige kako postati majka? Pa eto mi smo svi danas i živi i zdravi. Ništa nam ne fali, a nije nam ni tada falilo. Ali bez obzira na sve to, niko vas ne može naučiti kako da odgojite to dijete, to morate samo, to vam je put gdje hodate kroz mračnu šumu tražeći pravi put, i nijedna karta vam ga ne može pokazati. Ni na jednoj nema ucrtana staza na koju ćete izaći i onda lagano šetati. Već bauljate, pa kako ispadne. Ako mislite da vam jedna knjiga u nekoliko poglavlja može objasniti kako da odgojite dijete i napravite čovjeka od njega, zaboravite. A još manje, ako ne sva, barem većina pravila važi za sve nas. Pa dajte ljudi, svako je od nas sasvim drugačiji, i svakom od nas se na drugačiji način mora pristupiti. A ko će to bolje znati nego neko ko je stalno uz nas, većinu vremena, neko ko zna čim nas pogleda šta nam je, a šta ne? To ne mora biti biološka majka, to može biti bilo koja osoba s kojom smo bliski i s kojom smo ostvarili odnos koji podsjeća na taj. Ta osoba jednostavno zna, osjeća. Ne trebaju joj knjige i nečija dosadna uputstva, što je neko ispisao tek tako, i sad zarađuje ogromne novce, jer ljudi lude za tim. Misle da je tu sadržana sva mudrost svijeta. E pa nije.


Još jedan sloj takvih knjiga.

Knjige o hrani i pravilnoj prehrani. U redu je to što su danas stvorene čitave nauke u toj oblasti. Možda je i to malo pretjerano, ali u nekoj normalno mjeri to je štaviše i potrebno modernom čovjeku. Ali da se napravi ovo što sada vlada, i ne znam kako to da nazovem, je stvarno bolesno. To je obična hrana. Naravno da nam je svima u cilju da se što zdravije hranimo radi našeg zdravlja i dugotrajnijeg i kvalitetnijeg života, ali stanite malo. Pa danas sve od čega su ljudi prije živjeli odjednom ne valja, pa onda valja, pa onda opet malo ne valja. I dok se svi odluče, mi pomremo od nekog sasvim desetog uzroka. Zar ne bi bilo pametnije da radimo nešto u cilju zaustavljanje genetski modifikovanih organizama i hrane koje unosimo svaki dan u naš organizam. Šta vam znači što ste pojeli jabuku kad je zatrovana svim mogućim čudima, o kojima nemamo pojma, a i dalje vjerujemo da se hranimo zdravo. Pa dijeta ova, dijeta ona, ishrana ovakva onakva. Džaba vam kad je i “zdrava” hrana zatrovana kao i bilo koja druga. Bolje da te naučne snage usmjerimo na nešto što će svima koristiti. A što se tiče prehrane, vi jedite umjereno, ne pretjerujte sa masnim i slatkim, i znate šta? Bićete sasvim u redu. Još ako nekada i potrčite, imaćete svu prehrambenu mudrost. Bićete zdravi, pravi i zgodni. A ako budete žderali čipseve i sjedili po čitav dan buljeći u ekran, onda vam džaba sve te knjige.

Ubuduće dobro razmislite šta uzimate sa polica i da li vrijedi trošiti vrijeme na čitanje nečega što već znamo, samo nas ubjeđuju u suprotno i prodaju maglu...



Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …