Jeste li stvarno ono što želite biti?

Žensko sam. Nisam feministkinja. Volim lijepo da izgledam i da se šminkam. Volim i da gledam Formulu 1 i fudbal. Treniram ples oko šipke. Imam više muških prijatelja nego ženskih. I znate šta? To uopšte nije loše.

Svi smo svjesni da danas predrasude vladaju nama, a ne mi njima. I one nam određuju sudbinu. One sve pokreću i zaustavljaju. Naravno ponekad je i dobro imati poneku predrasudu, ali ne treba dopustiti da one ovladaju nama, i da odlučuju šta ćemo prihvatiti ili ne.

Prva asocijacija na to žensko sam, da budemo sada realni, ima i dalje ljudi kojima to znači gore nego da ste životinja. Pa samim tim nisam ni šta osim za kuće, krpe i šerpe. A još manje sam za studij filozofije, i to nam govore čak i neki od profesora i izričito se protive tome da se tu pojavljuju žena, ne daj Bože još da bude dobar student. Ali i pored toga nisam feministkinja, jer nisam za tu jednakost među nama. Ja ne namjeravam ići raditi u rudnik, da bih bila jednaka s nekim. Ja ne namjeravam stati ispred nekog baje i braniti ga ako izbije tuča, ali očekujem od muške osobe da stane ispred mene i zaštiti me. Ali je danas sramota biti muškarac koji štiti žensko, jer je eto ono jednako s njim. I najgluplja stvar je što ljudi pokušavaju da budu jednaki. Naravno, treba da se zna, niko nema pravo nikog pocjenjivati, ni nas muškarci, ali ni mi njih. A danas primjećujem da mnoge žene pod okriljem feminizma (odnosno nečijim izvrnutim stavovima koje predstavlja kao feminizam) zapravo iskazuju mržnju prema muškarcima. Ako im se svetite što su žene bile podređene toliko dugo, to stvarno nema smisla. Ako smo već u dvadeset i prvom vijeku, bilo bi red da se ponašamo u skladu s tim. Jesu žene bile tlačene u prošlosti, ali zašto ne pokažemo svojim primjerom da smo bolje osobe i da nećemo nekom isto to raditi da bismo dokazali nešto.

Mi smo različiti, i uvijek ćemo biti

I nisu samo različiti muškarci i žene, već je svaka žena drugačije od druge, kao i svaki muškarac od nekog drugog. Zar je to toliko loše? Zar je toliko loše što je neko drugačiji? Zašto mrzimo različitost? Čar je u tome da budemo različiti i da to njegujemo. Naravno ne podržavam ovo “hipstere” koji se trude na silu na sve načine da se izdvoje, to je nešto drugo. Samo treba da se opuste i normalno ponašaju oni bi bili drugačiji onako kako to treba. Ništa ne bi bilo na silu, a njihove istinske ljepote bi došle do izražaja, i tada bi bilo ne samo drugačiji jer je to u modi, već bi bili posebni, unikatni.

Da, žensko sam, i volim lijepo da izgledam. Sebi. I nije laž kada djevojka kaže da hoće sebi da bude lijepa. Ako je loš dan, možda jednostavno želim da se na neki način oraspoložim pa ću se malo dotjerati. I zar je to grijeh? Zar treba da hodam kao jeti, da bi neko rekao da ne podliježem pravilima koja postavlja društvo? Zar treba da idem krvava sedam dana mjesečno jer je sramota staviti uložak, pošto nam je i to nametnulo društvo? Ma znate šta, boli me k**** šta misli društvo. Ima dana kad mi nije ni do čega pa hodam u duksu koji mi je veći za tri broja, ali nekima sam i tad lijepa. I zašto se ne bih našminkala? Zašto nekad kad sam bolesna i blijeda ne bih nanijela malo karmina i boje na lice, pa ću izbjeći mnogobrojna pitanja, šta ti je? Što si blijeda? Što si tužna? Ponekad neke stvari želim da zadržim za sebe, ili jednostavno nisam spremna da u tom trenutku podijelim s drugima.

I da dragi moji, djevojka može da gleda sport, i da joj čak bude zanimljivo. Odrasla sam uz Formulu 1 i fudbal, i uz ski skokove. I to je jedna od rijetkih stvari oko kojih se slažu i muškarci i žene, kako jedno obično žensko može da gleda sport? E pa eto može. I gledaću i dalje i uživati. Ako smo jednaki zašto mene onda više žene osuđuju zbog toga što gledam sport? Ja se bar neću mučiti dok radim stvari koje ne volim samo da bi drugi bili zadovoljni. Šta? To vam je poznato? Pa da, i to je jedan modni krik, samo treba raditi ono što se drugima sviđa, da vas prihvate, a ono što stvarno želite, to sakrijete negdje duboko u sebi, da slučajno neko ne sazna, jer bi vas neko mogao poprijeko pogledati zbog toga. Kao da živimo tuđi život, a ne svoj, ako uvijek moramo potiskivati ono što mi sami želimo. Zato nam i jeste ovako, uporno smo sve ono suprotno od nas samih.

I naravno, striptiz! Da, kod nas su ljudi još uvijek zatucani i misle da je to striptiz. A ja jadna zakopčana do grla visim naopačke kao šišmiš, i vidi me nekoliko drugih djevojaka koje treniraju sa mnom. I niko mi ne stavlja bakšiš u gaćiće, jedino ja svoj novčanik praznim dok finansiram svoj hobi. I nije me sramota, već ponosno kažem čime se bavim, a svako nek misli šta hoće, ja ne patim od toga niti živim od tuđeg mišljenja.

Muški prijatelji, je li sad i to grijeh?

Muško-ženska prijateljstva ne postoje, i svi se i dalje drže toga. Izgleda da rušim i tu predrasudu. Ako je neko dobar i stvarno želi da vam bude drugar, biće, bio muško, žensko, pas, maslačak… i znate šta još? Niko me od njih ne ponižava jer sam ja eto neko jadno žensko. Baš naprotiv. Drže me kao malo vode na dlanu. Osjećam se kao princezica iz  bajki, jer sve podređuju meni, jer eto ja sam žensko, a oni su muškarci koji će me braniti i čuvati.
.
Na svojoj koži sam osjetila više puta šta znači kada vas ljudi gledaju poprijeko jer su
puni predrasuda prema onome što radite, prema onome ko ste i šta ste. Danas je
najteže biti ono što stvarno jesi, jer se toga očigledno svi boje. Zato se uniformišu da se ne razlikuju jedni od drugih. Ponašaju se kao roboti programirani da rade isto, da misle isto. Čim neko unese i najmanji trag nečeg drugačijeg on ne valja. A oni i dalje ostaju roboti, koji ne mogu mrdnuti ni prstom bez dozvole nekog drugog ili čitavog društva, a onda druge osuđuju da su podanici istom društvu. I tako životi teku iz dana u dan, a ja i dalje živim u svim tim scenarijima koji su nemogući...



Коментари