Preskoči na glavni sadržaj

Feminizam protiv žene

Nekadašnja ideja feminizma, kakvu ja podržavam, kao i većina razumnih ljudi je odavno nestala. Ali smo mjesto te ideje dobili novu, ekstremniju, gdje se feminizam izjednačava sa mržnjom prema muškom rodu. Tačnije teži se da on to i postane zapravo. Protiv toga bi trebalo da budu razumne osobe, ja sebe ne smatram za nekim ko je naročito razuman, ali u ovom slučaju bih se držala toga. I upravo zbog toga će druge žene mene nazvati šovinistom (ni dalje mi nije jasno, ali eto), i raznim pogrdnim imenima, kao i osobom koja sramoti ženski rod takvim stavovima.





Kakvi su to sramotni stavovi?


To što se družim s muškarcima, i ne smeta mi kada mi plate piće, jer to je više stvar odgoja i lične kulture. Nema razloga da smatram da oni mene ponižavaju na taj način. Niti to rade. Daleko od toga da ne postoje određene persone koje misle da kupovinom jednog pića ženi dobijaju nju zauzvrat. Ali to su samo oni loši primjeri muškog roda, a takve primjere imamo u svemu, svakoj oblasti života, i ne može izvoditi zaključke na osnovu njih. Takođe pogrešan stav je što nisam odustala od depilacije, jer danas je poenta da žene izgledaju kao muškarci i obrnuto, i na to sve, da uopšte ne vode brigu ni oko higijene, ni izgleda, apsolutno ništa. Što gore izgleda to je više žena u duši. Takođe moda, to je veliki grijeh, da budemo robovi industrije, da budemo robovi muškog društva, bla, bla, bla… stvarno? Naravno ja ne ulazim u to šta će neko od sebe i svog života napraviti, niti kako će izgledati. I isto očekujem i zauzvrat. A ne da prljave klinke koje sjede na ulici prozivaju mene, koja radim i sama zarađujem, zašto sam se sredila, zašto puštam da mi muškarac plaća piće, zašto sam odlučila da budem normalna osoba, koja neće mrziti suprotni pol itd. Prije svega student sam filosofije, koja je i dan danas rezervisana za muškarce, barem tako kažu. Više sam ženskih prava odbranila nego većina tih tzv. feministkinja koje danas haraju. A ni dalje se ne nazivam feministkinjom, niti ću ikada. Niti želim. Već sam protiv svih tih novotarija i mržnje nekoga, da bi se dostigla neka pravda, zbog ranijih grešaka čovječanstva. Time ništa nećemo napraviti, već se vratiti unazad, samo u obrnutim ulogama.


Marširanje i slavlje


I onda sve te zaklete feministkinje, željne svojih prava, neće prstom mrdnuti, a kamoli ići raditi osam ili više časova dnevno. A ako smo već ravnopravni onda mogu lagano i u rudnik da rade. Ali gospođe uglavnom žele da sjede kod kuće i prigovaraju. Iste te tragaju za sponzorima, da ih časte po kafanama i restoranima, ali im ne ide najbolje, pa zato se i udari paljba na one koje dobiju nešto. 8. marta ja sam radila. Ravnopravnost? Feminizam? Ako je sve tako onda nema više karanfila, nema cvijeća, već običan radni dan kao i svaki drugi. Jer ni muškarci nisu pošteđeni rada na taj dan. Ako izaberemo jedan pravac, treba da ga se držimo, a ne da selektujemo ono što nam odgovara u kojem trenutku pa prema tome da se ravnamo. To nije feminizam, nije odbrana ničijih prava, već jednostavno neki čudni hir savremenih djevojaka, koje ne znaju ništa o pravom feminizmu, niti o bilo čemu, i onda iskaču po svijetu sa svojim nerealnim stavovima uvjerene u to da su samo oni ispravni.




Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…