Preskoči na glavni sadržaj

Feminizam protiv žene

Nekadašnja ideja feminizma, kakvu ja podržavam, kao i većina razumnih ljudi je odavno nestala. Ali smo mjesto te ideje dobili novu, ekstremniju, gdje se feminizam izjednačava sa mržnjom prema muškom rodu. Tačnije teži se da on to i postane zapravo. Protiv toga bi trebalo da budu razumne osobe, ja sebe ne smatram za nekim ko je naročito razuman, ali u ovom slučaju bih se držala toga. I upravo zbog toga će druge žene mene nazvati šovinistom (ni dalje mi nije jasno, ali eto), i raznim pogrdnim imenima, kao i osobom koja sramoti ženski rod takvim stavovima.





Kakvi su to sramotni stavovi?


To što se družim s muškarcima, i ne smeta mi kada mi plate piće, jer to je više stvar odgoja i lične kulture. Nema razloga da smatram da oni mene ponižavaju na taj način. Niti to rade. Daleko od toga da ne postoje određene persone koje misle da kupovinom jednog pića ženi dobijaju nju zauzvrat. Ali to su samo oni loši primjeri muškog roda, a takve primjere imamo u svemu, svakoj oblasti života, i ne može izvoditi zaključke na osnovu njih. Takođe pogrešan stav je što nisam odustala od depilacije, jer danas je poenta da žene izgledaju kao muškarci i obrnuto, i na to sve, da uopšte ne vode brigu ni oko higijene, ni izgleda, apsolutno ništa. Što gore izgleda to je više žena u duši. Takođe moda, to je veliki grijeh, da budemo robovi industrije, da budemo robovi muškog društva, bla, bla, bla… stvarno? Naravno ja ne ulazim u to šta će neko od sebe i svog života napraviti, niti kako će izgledati. I isto očekujem i zauzvrat. A ne da prljave klinke koje sjede na ulici prozivaju mene, koja radim i sama zarađujem, zašto sam se sredila, zašto puštam da mi muškarac plaća piće, zašto sam odlučila da budem normalna osoba, koja neće mrziti suprotni pol itd. Prije svega student sam filosofije, koja je i dan danas rezervisana za muškarce, barem tako kažu. Više sam ženskih prava odbranila nego većina tih tzv. feministkinja koje danas haraju. A ni dalje se ne nazivam feministkinjom, niti ću ikada. Niti želim. Već sam protiv svih tih novotarija i mržnje nekoga, da bi se dostigla neka pravda, zbog ranijih grešaka čovječanstva. Time ništa nećemo napraviti, već se vratiti unazad, samo u obrnutim ulogama.


Marširanje i slavlje


I onda sve te zaklete feministkinje, željne svojih prava, neće prstom mrdnuti, a kamoli ići raditi osam ili više časova dnevno. A ako smo već ravnopravni onda mogu lagano i u rudnik da rade. Ali gospođe uglavnom žele da sjede kod kuće i prigovaraju. Iste te tragaju za sponzorima, da ih časte po kafanama i restoranima, ali im ne ide najbolje, pa zato se i udari paljba na one koje dobiju nešto. 8. marta ja sam radila. Ravnopravnost? Feminizam? Ako je sve tako onda nema više karanfila, nema cvijeća, već običan radni dan kao i svaki drugi. Jer ni muškarci nisu pošteđeni rada na taj dan. Ako izaberemo jedan pravac, treba da ga se držimo, a ne da selektujemo ono što nam odgovara u kojem trenutku pa prema tome da se ravnamo. To nije feminizam, nije odbrana ničijih prava, već jednostavno neki čudni hir savremenih djevojaka, koje ne znaju ništa o pravom feminizmu, niti o bilo čemu, i onda iskaču po svijetu sa svojim nerealnim stavovima uvjerene u to da su samo oni ispravni.




Popularni postovi s ovog bloga

Štela

Dolazim danas na posao. Pozdravljam uvažene kolege i koleginice, pozdravljam svoje prijatelje. Smjena od 12 do 20h, naspavao sam se, ali mrzovoljan sam jer narednih osam sati moram provesti na tom mjestu. Za šta? Za minimalac.
Prvi korisnik je nazvao ljut, bezobrazan, gnjevan. Prema meni, prema mojim kolegama, prema sebi. Vidno frustriran pokušavam da ga smirim. Objašnjavam kako će sve biti u redu. A zapravo ništa nije u redu. Od tog korisnika, od mene, od tih kolega, od same države. Ništa nije u redu. Kvar koji korisnik ima može se jednostavno riješiti, ali ga rješava osoba koja nije obučena za to. Na tom mjestu radi nečiji poznanik, koji je to radno mjesto stekao preko štele, prima platu tri puta veću od mene, ali ja radim za sebe, za njega i za još troje takvih kao što je on. To i jeste tema ovog teksta.
Dosta prijatelja mi govori: “Lako je tebi, tebe je neko gurnuo u Telekom”. Eh, da bar jeste, sada bih ja bio jedan od gorepomenutih četvoro, da radim za triput veću platu, tj. da ne …

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

"Nema od ovih ništa"

Od početka smjene, zove po deseti put sa istim pitanjem: “Kada će neko doći?” iako uporno dobija isti odgovor, da niko to ne zna. To jutro je prijavila smetnju. I naravno da smo sebi najvažniji, ali postoje i drugi ljudi. Ponekad nam dobro dođe strpljenje. Pogotovo u ovakvim situacija, moramo čekati svoj red. Postoje oni koji danima čekaju i ćute i trpe, jer znaju da i nemaju baš nekog izbora. A ne može im ni mi pomoći. Ali ova histeriše. Vrišti. Radi ona nešto preko interneta. A ti su mi najdraži. Svaki drugi korisnik vodi biznis preko interneta. Pa gdje se dijele ti silni poslovi, da idem i ja. Biće mi sigurno bolje.
Nakon što joj je po hiljaditi put rečeno isto, da ne znamo kada će neko doći da otkloni kvar, u pozadini sam čula kako nekoj trećoj personi govori: “Nema od ovih ništa”
I nema. Radimo najšugaviji posao, gdje svi jebu, grebu. I korisnici i šefovi. Ono što dobijemo, oni kao nazivaju platom. Ja to ne bih nazvala ni džeparcem za dijete u osnovnoj školi. Slušamo ispovijesti s…