Preskoči na glavni sadržaj

Dobročinstvo ili trgovina ljudima?

Nekada scenario američkog filma, za nas sirotinju i naučna fantastika, a danas postaje svakodnevna pojava. Svugdje u svijetu. Koliko je to etično ili ne, tu se može voditi velika rasprava, i to iz više razloga. Bez obzira da li se radi legalno ili ne, činjenica je da ljudi širom svijeta iznajmljuju surogat majke, da bi dobili potomstvo na taj način, ako su već onemogućeni na sve ostale načine. Nažalost to nije uvijek slučaj. Svjesni smo broja ljudi, tačnije žena, koje imaju mogućnost da unajme surogata samo da ne bi one rađale. A to je samo još jedan hir u životu bogataša koji ne znaju više šta da rade da bi sebi začinili život, jer su već sve probali. Još ne žele da uništavaju svoje tijelo zbog trudnoće, pa će unajmiti nekog, jer realno, može im se. S druge strane postoje i homoseksualni parovi, koji ne žele da usvoje dijete, već se odlučuju na ovakav korak.



Razmisliti dvaput


Pošto su životi postali malo previše dosadni, niko ne razmišlja o tome da u domovima postoji i prevelik broj napuštene djece, koja čekaju da im svane, i da neka porodica dođe po njih. Svima nam je potrebna ljubav. Ali nažalost danas je veća moda da se na tu djecu još više zaboravlja, ali da se igramo trgovine ljudima. Zar nije trgovina? Vi dajete novac osobi koja će biti surogat, i zauzvrat dobijate proizvod. Isto kao kada odete u prodavnicu i date novac za mlijeko i dobijete litru mlijeka. Ovdje se samo tako igramo sa djetetom, sa živim bićem, sa jednim ljudskim životom. Ne bi ni to bio problem, ako to rade samo oni koji iz stvarnih medicinskih razloga ne mogu da imaju dijete, već je problem što se to danas radi iz hira. I jeste na neki način sam čin surogata plemenit, ali hajde još jedan trenutak da ostavimo za razmišljanje. Da li je surogat majka svjesna šta radi sebi, tom djetetu? Svima? Je li se stvarno tako lako odreći djeteta koje nosi devet mjeseci? Zavisi, možda i jeste, ako za surogata uzmete psihopatu koji nema emocije. Onda ćete lako za dalje. Ili možda nećete, jer ima ego veoma opasan, koji zna nekad da divlja više i od emocija i da čini jako ružne stvari. Niko ne želi da se to desi.
A onda imamo homoseksualne parove, koji imaju taj problem da je priroda apsolutno onemogućila da na prirodan način imaju potomstvo. Lično nisam za to da oni imaju djecu, ali ako već mora, naglasila sam već, domovi su puni djece kojima treba malo ljubavi i brige. Pa šta onda čekaju svi? Da potroše milione na dijete koje će kupiti i od samog početka gledati kao predmet. Kao igračku. Jer igračke se kupuju. A onda i mi veliki želimo igračke za velike ljude, i kupujemo djecu. To se zove trgovina ljudima, koliko god sve ovo imalo plemenit cilj, i dalje moramo biti svjesni šta činimo.


Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…