Preskoči na glavni sadržaj

Dobročinstvo ili trgovina ljudima?

Nekada samo scenario u filmovima, a danas svakodnevica širom svijeta. Pa čak i kod nas u zaostalom svijetu. Naravno ilegalno, tek ponegdje se može legalno iznajmiti, ili kako se već treba reći, surogat koji će roditi dijete mjesto vas. Ako posmatramo to kao nešto što neka djevojka ili žena, čini da bi usrećila neki par koji je zbog raznih zdravstvenih problema ili nedostataka u nemogućnosti da ima dijete i da se ostvare kao roditelji, svi ćemo se diviti toj osobi koja će žrtvovati svoj život i sve što ima u tom trenutku zbog takve odluke. Ali ako pogledamo malo bolje nijedna “tako divna osoba” to neće uraditi džabe, ili za sitne pare. Sume koje su tu vrte su ogromne, toliko ogromne da mnogi od nas običnih ljudi nikada neće moći ni da zamisle o čemu je riječ. Pa samim tim takve stvari su onda dostupne samo onima sa dubljim džepom. Oni koji su neki prosjek, i imaju dovoljno da mogu izdržavati dijete, ali ne mogu imati to dijete, niti mogu iznajmiti surogat majku, jer nemaju tolike svote novca, bez obzira na sve kredite i pozajmnice, čak i ilegalno.


Pored toga što je ilegalno, ne mora značiti nužno da je to nešto loše. Mnoge stvari koje bi koristile društvu često budu proglašene kao ilegalne, čisto zbog toga da se neki pojedinac, ili mala grupica obogati na račun tuđe nesreće. Ali što se tiče ovog problema konkretno, to i baš ne podržavam. Jer surogate ne uzimaju samo ljudi kojima je stvarno potrebno, koji stvarno nemaju više nijedan drugi način da imaju dijete, iako uvijek ostaje posvajanje, ali bez obzira i na to, opravdala bih ovo kod takvih. Problem su oni koji iz dosade i zbog toga što ne bi da se njihovo tijelo promijeni, a hvala Bogu imaju dobar izvor novca, uzimaju surogate bukvalno samo iz hira. Ili imate i gay brakove, kojima je danas u sve više država dozvoljeno da legalno usvajaju djecu, ali ne, njima to nije bilo dovoljno, pa onda i oni iznajmljuju surogate, da bi im neko rodio dijete. Izgleda da je danas najbolje biti anomalija u društvu i prirodi, jer onda možeš sve i to sve treba da ti bude opravdano.

Treba razmisliti dvaput prije ovakve odluke

Ljudi više ne znaju šta hoće, jer su im životi očigledno postali dosadni. Pa onda izmišljaju sve moguće. A iskreno ne mogu vjerovati da će neko da uradi takvu stvar čisto iz želje da pomogne ljudima koji žude za nečim, ali nikako ne mogu to da ostvare. Naravno ne poričem da ime izuzetnih pojedinaca, koji će ipak uraditi takvu stvar i ljubavi i zbog pomoći, i da možda uopšte neće tražiti nikakvu novčanu nadoknadu. Ali generalno, mi, ljudi, smo jako sebična bića. I uvijek gledamo da bude nama dobro. Ja na primjer ne bih bila surogat ni za sav novac ovog svijeta, neko bi za određenu svotu uradio sve. Ovdje pored naše sebičnosti, idu principi, neko ih ima, neko će prodati dušu za novčić više. Ali ovdje se ipak ne radi o novčićima, već o iznosima o kojima mnogi bukvalno mogu samo sanjati.


Pored te silne sebičnosti onoga ko odluči da bude surogat, još više su sebični ljudi koji ih traže, i spremni su tolike svote da potroše na nešto što se više može okarakterisati kao trgovina ljudima. Oni pored domova punih napuštene djece, raznih uzrasta, od novorođenčadi do tinejdžera, neće se odlučiti da nekom djetetu, ni krivom ni dužnom, koje je ostalo samo i napušteno, pruži dom. Oni će se odlučiti da prave spektakl od sebe, i od svog budućeg djeteta. Dijete će biti vaše, ako ga vi odgojite i naučite svemu, ako mu vi istinski budete pravi roditelj, bez obzira da li ima vaš genetski materijal ili ne. Ta stvar u roditeljstvu i stvarnoj porodici ne znači apsolutno ništa. Roditelji su oni koji vole dijete, čuvaju ga, uče, prave od njega čovjeka. A ne neko ko ih napravi ili rodi. Jer mnogi koji su biološki roditelji, uopšte ne mare za svoje dijete, i ponašaju se prema njemu kao da je ološ najveći, a ne još jedno biće, kojem je potrebna ljubav i pažnja, i naravno briga dok ne odraste. Tako da se roditeljstvo ne može samo gledati jednostrano.

Ali kako god bilo ovo sa surogat majkama je meni i dalje suviše etički upitno. Svi mi gledamo svoju korist, i onda u toj koristi nešto što bi trebalo da bude u rangu sa nečim svetim mi obezvređujemo. Surogat uzima novac jer će nositi dijete devet mjeseci i onda ga roditi. Znači i sebe stavlja u ulogu mašine, a dijete postaje samo obični predmet kupovine. Zar to nije trgovina ljudima? Ista ona koju pljujemo i mrzimo iz dna duše, ali eto surogat je dobro djelo? I još jednom dokazujemo, da nismo samo sebični, već smo i licemjerni, i to do krajnjih granica. Kakva je razlika u tome što ćete prodati odraslu zdravu i pravu osobu, i učiniti je nečijim robom, ili što ćete prodati novorođenče, što je još gore, prodajete ga i prije nego što se rodi.


Malo žalosno, možda i čudno, ali jeste nešto s čim se stalno susrećemo. Nešto s čim se slagali ili ne, ipak dešava, i ne možemo apsolutno ništa napraviti protiv toga. Jedino se može prokomentarisati na ovakav ili onakav način, pa onda da vas ostali pljuju jer niste u skladu sa pravilima bolesnog društva koje postoji od kada postoji čovjek, ali eto nama se čini da je vrhunac te bolesti baš danas. Možda jeste, a možda i nije. Sve je to previše subjektivno, a subjektivo je samo zato što smo i dalje sebični obični smrtnici koji se brinu prvo za sebe. I nema ništa loše u tome, da sebe stavimo na prvo mjesto, ali pošto smo licemjeri uvijek ćemo naći neko glupo opravdanje da ispadnemo divni i požrtvovani. Ipak kada se pogledate u ogledalo znaćete da li ste ovakvi ili onakvi, i tada se sjetite one djece koja jedva čekaju da neko obrati pažnju na njih, jer su zaboravljeni od svih, dok vi sudjelujete u ovom scenariju koje nam nameće društvo.

Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …