Preskoči na glavni sadržaj

U ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha...

Zašto svi moramo biti vjernici? Ne moramo. Ni sam Bog to og nas ne traži. Zar nisu bitnije neke druge vrijednosti, koje danas očigledno niko ne primjećuje, ako ih slučajno primjeti ispadne budala. Postoje mnogi koji žele da se posvete vjeri, nebitno kojoj, i oni imaju i gdje i kako da to učine. Ipak posljednjih dana smo svjedoci da je pokrenuta smijurija u vidu uvođenja vjeronauke i srednje škole, jer eto to tako treba, očigledno u Bosni i Hercegovini imamo pripadnike samo jedne vjeroispovijesti pa s tim neće biti nikakvih probema, niti će neko biti diskriminisan. Kome treba matematika, fizika, srpski jezik, strani jezici, kome treba praktično znanje kad ionako nemamo ni fabrike i ni firmi gdje bi ljudi mogli raditi kad završe školovanje, pa eto nek barem imaju znanje da se mogu ići pomoliti u crkvu. Neka svi nauče Oče naš, to je ono što će nas hraniti, jer nema dovoljno slobodnih mjesta za posao čistača ulica za sve ljude koji imaju doktorat (i to onaj pravi, što su sami radili, a ne kupili na nekom nazovimo to fakultetom).

Sve postaje pomodarstvo, pa tako i vjera

Kao što u svemu pratimo modu, u oblačenju, u odabiru hrane, u ogovaranju drugih ljudi, tako je moda postalo i da se bude vjernik. Bez obzira na to što mnogi ljudi ne znaju šta znači biti vjernik, oni se predstavljaju kao veliki čuvari svoje vjere i religije. Ja na primjer znam šta to znači, pa se zato ne upuštam tako olako u taj posao, jer ima u meni previše sumnje, pogotovo u ovakvom odvratnom svijetu u kojem danas živimo. Svi ti veliki vjernici ne znaju ni kako Biblija izgleda, oni vjeruju na osnovu statusa za velike praznike na facebook-u, na osnovu tetovaže manastira ili svetaca preko čitavih leđa, na osnovu toga što se svi redovno slikaju ispred Ostroga prije nego što se spuste do nekog mjesta na obali mora gdje se ubiju od alkohola i drogiranja, takođe jedan od segmenata vjere je i pucanje ispred crkve, najviše za velike praznike (možda je dobro djelo i da se ubije sveštenik, ko će ga znati, vidjećemo kad neko dobro nanišani). Ja vjerujem ako sada uvedemo u škole vjeronauku uvešće se i svi ovi lijepi običaji kao imperativ u ljudske živote.
Eto često ja vidim neki lijep članak u novinama i na internetu s naslovom poput “pedeset maloljetnica se vratilo trudno sa ekskurzije u osnovnoj školi”. Sigurno se nisu dobro pomolile Bogu prije upuštanja u takav bludnički čin, a možda su zatrudnile jer ih je neko dugo gledao, pošto je i to danas veoma popularno. Na osnovu toga, nikom nije palo na pamet da se poboljša program biologije u školama, već će ljudi uvesti vjeronauku, svi će se moliti po čitave dane, i svima će biti dobro. Štaviše, možda bi bilo najbolje da se ukine biologija, i hemija isto. Sjećam se u srednjoj školi kako smo radili eksperimente. Profesorica obuče bijeli mantil, i onda nam ispriča kako bi trebalo da izgleda čitav proces, pošto mi nemamo materijala da se to odradi u realnom vremenu i prostoru. Tada se mi nadamo da će sljedeći put biti bolje, ali i zamišljamo kako bi izgledao taj proces. Tako da i u tu ima više vjere u nešto što se ne vidi, nego same hemije. Kao i na primjer frizerima, šta će njima praksa u frizerskom salonu, kad mogu ići u crkvu i moliti se, to će im biti najbolja praksa za buduće zanimanje.
Vjerujem da srednjoškolci s nestrpljenjem očekuju svoj novi predmet koji će im pokazati pravi put, koji će ima dati onu nadu, onu svjetlost na kraju tunela, a što se tiče ostalih predmeta, oni se mogu ukinuti. Iz priloženog vidimo da ti predmeti i znanje vezano za njih nisu ničemu doprinijeli ni nama ni našem društvu, tako da se treba samo Bogu moliti, jer nam je to jedino i ostalo što nismo probali. Jer ovi sveštenici silni, oni se najmanje mole. Osim onda kad je u pitanju da što bolje prođu u kupovini najnovijeg auta, tad provedu koji minut u molitvi.  


Ne zaboravimo raznolikost, i ne zaboravimo da ona ne treba da bude problem, već nešto pozitivno

Ali dosta o osnovama pravoslavne vjere na Balkanu. Postoje kod nas i ljudi druge vjeroispovijesti. Ali pošto sam obaviještena da se uvodi samo vjeronauka pravoslavnog hrišćanstva, interesuje me šta će ostali ljudi raditi? Hoćemo li njih nasilno prevesti na našu stranu ili tjerati od sebe kao da su niža vrsta? Dosta je bilo šale i prozivanja onih lažnih vjernika koji morališu svaki dan, a crkve ni vidjeli nisu. Dosta je bilo ljudi koji se vode nekim vjerskim zapovijestima, a ne znaju ni koje su. interesuje me šta s drugim ljudima? Nešto se ne sjećam da treba da diskriminišemo drugačije, ali šta ja znam, ja sam samo pročitala Bibliju, a drugi su krst preko leđa tetovirali. Šta ja njima da pričam o vjeri, o diskriminaciji, o ljudima, šta ja znam? Ko sam ja da njihovu vjeru u pitanje dovodim, pogotovo nakon takve žrtve za nekog i nešto što uopšte ne podržava tetoviranje. Ali oni znaju, oni su u pravu.
Dok popovi peru pare, a narod gladuje, pa i od tog gladnog naroda uzimaju, i to po određenoj tarifi od osveštavanja doma, do krštenja i svadbi, mi i dalje slijepo vjerujemo lažnim predstavnicima nečeg svetog. Oni nisu ono u šta treba da se vjeruje, isto kao i što vjeronauka nije za srednje škole. Mnogo bolja opcija je etika, ali ljudi ne znaju ni šta je to, jer nikad nisu zašli u tajne religije koju navodno poštuju. Sve je samo za javnost, a u njima praznina. Sve je samo za spektakl i da se priča kako je neko nešto što nije, a niko od njih ne zna šta je religija, ni šta je vjera, šta znači posvećenost. Svaku Božju zapovijest prekrše po dvadeset puta u pola sata. Zato što ni ne znaju koje su. Mene optužuju kako sam nevjernik, kako sam ovakva i onakva, pa dragi moji ja jednostavno ne želim da se upuštam u nešto za šta nisam spremna. Dok drugi poste tako da neće popiti deset jegera, već jedno pet-šest, jer ih uhvati lakše pošto su jeli krompirušu i ribu, a to je malo laganija hrana, poste tako što svima sve po spisku, poste tako što idu okolo i napadaju ljude i slične stvar. Neće vas hrana očistiti od grijeha, kao ni vjeronauka od ljudske gluposti i nemorala.



Ева

Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …