Preskoči na glavni sadržaj

U ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha...

Vjeronauka u srednjim školama? Još jedan apsurd našeg društva. Iako sam naučena da takve stvari pripadaju privatnoj sferi života, radi punjenja nečijih džepova i zatupljivanja ljudi, to postaje još jedan predmet u srednjim školama. Što se tiče samih srednjih škola, više me zabrinjava činjenica da učenici nemaju opremu za nastavu, nemaju grijanje, a u mnogim slučajevima škole se raspadaju (ako uopšte i imaju školu, jer se uglavnom šetaju od jedne zgrade do druge i slušaju obećanja o dobijanju sopstvenih prostorija). Sjećam se svog eksperimenta iz hemije u srednjoj školi, profesorica obuče bijeli mantil, stane ispred nas. Ispriča nam što detaljnije kako bi to trebalo da izgleda i mi zamišljamo. Razvijamo maštu. Lijepo je to, ali postoje i drugi načini. Bolji, a postoji i bolji način da se izvede taj eksperiment. Na primjer, da se napravi pravi eksperiment. Ali za to treba oprema, instrumenti, a kako će to da obezbjede, kad treba obezbjediti popa u svakoj školi.

Kome trebaju predmeti kao što su jezici i književnost, etika, fizika, hemija… nikom to ništa ne znači, je li tako? Najvažnije je da naučimo sve molitve i da to izgovaramo i dan i noć, da istetoviramo neki manastir preko leđa, i da se redovno uslikamo ispred Ostroga, iako se poslije toga ide piti i bludničiti. Važno je da se puca ispred crkve, i da se tamo ide samo za ove veće praznike, a da se svakoga dana psuje Bog, pogotovo za vrijeme posta, da bude bolji doživljaj. To su odlike onih pravih, velikih vjernika, onih kojima nije žao što nas kradu i pišaju po nama. To su odlike onih koji žele vjeronauku u srednje škole. A oni što ćute i posvete se Bogu, oni to rade za sebe, ne za druge, ne za škole, i popove, ne za slike i statuse na društvenim mrežama. Ni oni ne valjaju ovim “velikim”.

I sad će me ponovo iznapadati, opet sam najveći nevjernik. Još nisam manastir istetovirala… A zašto? Zato što smatram da ima važnijih stvari koju djeca u srednjim školama treba da uče? Zato što smatram da je to nešto lično i ne treba da bude nametnuto onima koji ne žele, a to se itekako radi? Zato što je po meni logičnije da se za predmet dobije kultura religije, gdje se uče osnove o svim religijama i vjerskim pokretima, što je dio opšte kulture za svakog obrazovanog građanina? Niko ne brani da se vjeruje, da se slavi, pa na koji god način, već samo treba biti realan. Oni koji pokreću ovo ne rade to jer im je stalo do naroda, ili do religije, oni to pokreću da sebe ugrade, jer su shvatili da im još koja novčanica nije na odmet.



Ева

Popularni postovi s ovog bloga

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…