Preskoči na glavni sadržaj

SRCEM ZA SOFIJU

Nešto čime se malo ko može pohvaliti, uradili su navijači banjolučkog kluba Borac. Posljednjih dana smo se svi u regionu poprilično rastužili, i mnogi od nas se trude da pomogno koliko je u našoj moći. Ali ponekad su neke stvari veće od nas, čak i one loše, te sav naš trud se čini toliko neprimjetan, i čini nam se kao da ništa ne mijenjamo. Nažalost pored tuge, i razočarani smo jer naše vlasti ne rade ništa po tom pitanju, i puštaju da se malo nedužno biće bori za život, jer joj nisu omogućili priliku da ima život kao i svako drugo dijete. Niko nije ostalo ravnodušan niti može biti. Svi se trude, i pokušavaju što više da urade da se pomognem našem malom anđelu. I ona zaslužuje djetinjstvo kakvo smo svi mi imali, zaslužuje da krene u školu, da odraste, i onda se bavi nekim običnim brigama, a da ovo bude daleko iza nje.
Nažalost, svjedoci smo da su ovakve situacije sve češće, i sve se više susrećemo s problemima kada se ljudi bore za život, a sve što mi uradimo da pomognemo je premalo, i nije dovoljno. A više ne možemo. Zato postoji mnogo humanih ljudi koji neće nikada dopustiti da se nešto odvija tek tako, već će se svim silama potrudi da promijene tok situacije i doprinesu što više mogu i pomognu onima kojima je to potrebno. Iako su mnogi građani pozdravili humanitarnu akciju, i po čitave dane se trude da se što više sredstava skupi, ipak su se poneki izdvojili. Tako su i Borčevi navijači napravili svojevrsnu akciju za malog anđela, da pokažu da i oni imaju drugu stranu, koju mi rijetko kad vidimo. Ne zbog njih samih, već zbog nekih naših predrasuda koje su nam nametnuli. Možda su oni čak i humaniji od ostalih, jer su se svojevrsno potrudili da sakupe što više novca i da pokažu i svoj doprinos humanitarnim akcijama. Organizacijom humanitarne utakmice pokazali su mnogo toga što drugi nisu u stanju da urade. I igrači više nisu bili oni umorni bezvoljni ljudi koji moraju tu da trče po terenu. I oni su igrali sa više srčanosti, trudili se, borili se. Dokazali da su borci kao i naša mala Sofija. Današnja utakmica je odigrana za nju, samo se njeno ime čulo. Oni su pobjedili u njeno ime, nadamo se da će pobjediti i ona.
Mnogo predrasuda imamo prema ljudima, osuđujemo se svi međusobno. Možda i previše. Mnogi obični građani koji važe za fine i dobre ljude nisu uradili ništa, nisu mrdnuli ni prstom za malog anđela kojem se svaka pomoć i više nego potrebna. Svi često osuđuju navijačke grupe, a eto ipak su oni humaniji od mnogih. Njima nije bilo bitno ni šta će neko reći, oni su se potrudili da sve organizuju. Pružili su prije svega moralnu podršku porodici malene Sofije i pokazali koliko je svim građanima stalo da se što prije obezbjede sva sredstva. I s druge strane od utakmice će se skupiti mnogo novca koji će biti doniran.
Iako se kutije za skupljanje novca nalaze svugdje po gradu, mnogi naši građani, sve fina gospoda, vjerovatno nisu ubacili niti jednu jedinu marku, ili možda eto toliko. Nisu se uopšte ni osvrnuli na vijest da postoji veliki broj djece koji je u situaciji kao i malena Sofija. Samo je ona postala simbol za sve anđele koji su prinuđeni da se bore za život, koji su uslovljeni time da čekaju dok se nešto ne poduzme i pomogne im se. Naša vlast isto tako ne radi ništa, i oni kao da su imuni na sve takve vijesti, kao da ih ništa ne dotiče. Vjerovatno ih i ne dotiče. Sva ta fina gospoda rijetko kada će učestovati u akcijama poput ove. To je sitnica, a onima kojima treba mnogo znači svaka ta sitnica. Sva sreća naš narod nije još toliko zastranio. Još ima dobrih ljudi. Uglavnom oni koji i sami nemaju nešto mnogo pa znaju cijeniti i ono najmanje, kao i ono što nečiji život predstavlja. Znaju šta znači život malenog anđela, koji tek treba da počne. Zbog toga će oni sve da urade da pomognu, kad ovi ostali neće. U tu grupu možemo ubrojati i naše navijače, koji su po ne znam koji put ponovo pokazali humanost, mnogo veću nego drugi. Kao i svaka druga osoba imaju i oni svoje probleme, svoje obaveze, ali su sve to barem na tih sat i po zaboravili i pokazali da će se i oni boriti zajedno sa Sofijom. Kao i mnogi drugi građani koji su i njihovu akciju podržali dolaskom na utakmicu. I to je samo sitnica, koja je za nju možda odlučujuća. Iako tamo negdje, preko okeana, dječji život ucjenjuju za veliku sumu novca, mi ne smijemo zaboraviti, da bez obzira na sve te dolare i cijene, svačiji život je jednako vrijedan, i taq vrijednost prevazilazi svaku svotu. I ona ima pravo na život, kao i svi mi, ima pravo da tek krene sa pravim životom, i da jednog dana bude simbol borbe. Niko ne može sam da prolazi kroz takvu situaciju, zbog toga treba da svi budemo uz nju, da svi pokažemo svoju humanost, ako ne svaki dan, barem u situacijama poput ove, barem onda kada nekom otkucava sat, jer su drugi ucjenili još jedan život.
Svi treba da se divimo momcima koji su čitavu utakmicu uzvikivali “SRCEM ZA SOFIJU”, koji su se trudili da pozovu što više ljudi da prisustvuje utakmici, koji su se trudili da osvjeste i one kojih to ne dotiče da je njoj neophodna pomoć svih nas. Oni su dali veliki doprinost ovoj akciji, pokazali su ljudskost koju mi njima često oduzimamo zbog nekih naših pogrešnih uvjerenja. Slična situacija može u svakom trenutku da se desi baš nama, i da budemo ti koji će se boriti za život, zbog toga pomozimo drugima, da bi i oni pomogli nama. Takve stvari se ne dešavaju tamo nekome, daleko, negdje u drugom svijetu. One se dešavaju svima nama. Sofija je simbol za sve one koji se bore i koji zaslužuju da pobjede u borbi, zato budimo uz nju.
Borac za Borca!

Srcem za Sofiju!!




Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …