Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od travanj, 2017

Nemaš vezu? Bezveze si...

Studenstki život nije lak i bez ikakvih obaveza kako ljudi inače misle. Ne sastoji se samo od provoda i izlazaka, iako ako ćemo iskreno sada, ne manjka toga, ali ima i nekih drugih stvari. Nisu svi studenti mamina i tatina dječica, koja imaju po nekoliko stotina maraka obezbjeđeno za jedan izlazak, a da ne pričamo za neke druge stvari, između ostalog, dolaze u autima na fakultet, koja su bolja nego profesorska. Ali nije o njima tema, u studentskom životu postoji jedan veliki problem, i to ovdje kod nas na brdovitom Balkanu.
Kao što svi znamo, nisu svi studenti puni kao brod. Ima mnogo studenata koji jedva mogu sebi da priušte dom i neke osnovne potrepštine za život u toku studentske godine. Ima i onih osrednjih. Međutim ni jedni ni drugi se ne bi požalili kada bi imali mogućnost da rade neki poslić, barem jednom sedmično jednu smjenu da dobiju neku dnevnicu. Možda im neće naročito pomoći, ali eto imaće za kafu. Sad nastupa jedan novi problem, to je problem zapošljavanja studenata.

Nije…

Ko djeci krade snove?

Nedavno smo bili svjedoci snimka na youtube-u gdje djevojčica priča raznorazne bljuvotine koje meni i mnogoj djeci u tim godinama nikada ne bi pale na pamet. A možda ni sada u malo kasnijoj dobi. Pošto kod nas nijedan događaj ne može proći bez medijske pažnje (zbog čega se većina stvari danas i radi), tako smo i komentar na taj snimak imali u udarnom terminu na televiziji da bi se ostatak naroda upoznao opasnošću koju nam donosi internet. Govori se kako je ta klinka žrtva, i jeste. Slažem se. Ali nije žrtva kako su oni iznijeli, odnosno žrtva ismijavanja i komentarisanja drugih koji su vidjeli taj snimak. Već je ona žrtva svojih roditelja koji je nisu vaspitali, žrtva čitavog trulog društva koje truje i šaku jada onog zdravog u sebi. Ona je žrtva svih nas i naših poremećenih vrijednost, žrtva rijalitija i ugledanja na kojekakve “ličnosti”. Nekada su se djeca kažnjavala, čak dobijala i batine kada nešto pogriješe, a danas dobijaju najnovije telefone, računare, društvene mreže. Koriste …

FUTURIZAM

Naziv je nešto što treba da obilježi naš blog. Iz tog razloga smo izabrali nešto malo drugačije, a opet svima blisko, i barem donekle poznato.  Naravo svi će se zapitati što baš ovako, koja je motivacija? Onda oni koji se malo razumiju u umjetničke pravce, pronaći će milion stvari zbog kojih će nas osuditi, jer ipak futurizam promoviše i neke malo negativne ideje, koje se ne poklapaju s našim idejama. Ali pošto je naše društvo ili ovo nešto u čemu živimo, kako god vi zvali to, došlo do samog dna i mi se zalažemo za to da sve krenemo ispočetka, i zaboravimo na ovaj naš pad. Samo bismo mi to uradile na malo drugačiji način od onog što je propagirao futurizam kao pravac u umjetnosti, i generalno kao pokret koji je mnogima promjenio pogled na svijet. Ljudi se nikada neće prestati pitati, a nama je dosta da objašnjavamo stalno. Pogotovo oni koji ni ne znaju šta znači sam naziv i šta je nekada označavao. Nažalost takvih je mnogo više, i ta činjenica je i više poražavajuća. Naravno to je još…

Feminizam protiv žene

Ne valjam ja, šovinista sam, zatucana sam, ovakva sam, onakva. Često to čujem od poluobrazovanih i polupismenih ljudi, koji ne znaju sastaviti ni dvije poštene rečenice, ali imaju mišljenje o svemu. To mišljenje se ne može porediti s onim mišljenjem koja se javlja kod ljudi koji imaju barem neki intelektualni nivo. Ovo je prosto neka uvjerenost u gluposti koje slušamo svaki dan. Većina ljudi formira neke svoje stavove kojih nisu ni svjesni, ali eto smatraju da je to ispravno, jer im je neko rekao da tako treba. Ko god da im je rekao, rekao im je pogrešno. Neke stvari nisu normalne, neke stvari ne treba da se podržavaju, ali eto neko misli da može da prosipa glupe priče narodu, koji to bez pogovora prihvata. Sva sreća ima ljudi kojima ne mogu zamazati oči, pa imaju stvarne stavove, koji nastaju na osnovu njihovog iskustva, obrazovanja i stvarnog razmišljanja.
Kažu mi da sam šovinista, ne znam kako ni zašto, ali eto neki imaju i takav stav. Ja nemam potrebu da se ikome pravdam, ali neću…

Neznam, sumljam, dali, ne moj…

Pravopis se uči od najmlađih dana, i trebalo bi da se savlada u toku života, ali nečije glave jednostavno ne shvataju neke stvari ili ne mogu da shvate i to ih ne spriječava da se prave pametni, da se prave uzvišeni, da misle da su bolji od ostalih i šta sve ne. Ah Bože moj, živimo u takvom svijetu gdje se sve više cijeni pored ostalih istinski važnih stvari, sve je važnije i od pravopisa. Bitan je skup telefon, skupe krpice, a kroz glavu neka duva, bitno je da se ne vidi. Ne vidi se, ne može se vidjeti, ali kad progovore sve se jasno čuje. Nekada mi je to bilo smiješno, pa sam na nečije potpuno promašene izjave pokušavala da se suzdržim da ne prasnem u smijeh. Ne zato što poštujem tu osobu ili nešto slično, već zato što sam ja naučena da se ponašam pristojno, pa ne bi baš bilo u redu da se nekom smijem u lice. Međutim, ponekad je stvarno nemoguće izaći iz takve situacije, a ne poniziti nekoga, i to ne s namjerom, već ponekad ne mogu da ćutim. I ne mogu s razlogom. Od osnovne škole zn…

Dobročinstvo ili trgovina ljudima?

Nekada samo scenario u filmovima, a danas svakodnevica širom svijeta. Pa čak i kod nas u zaostalom svijetu. Naravno ilegalno, tek ponegdje se može legalno iznajmiti, ili kako se već treba reći, surogat koji će roditi dijete mjesto vas. Ako posmatramo to kao nešto što neka djevojka ili žena, čini da bi usrećila neki par koji je zbog raznih zdravstvenih problema ili nedostataka u nemogućnosti da ima dijete i da se ostvare kao roditelji, svi ćemo se diviti toj osobi koja će žrtvovati svoj život i sve što ima u tom trenutku zbog takve odluke. Ali ako pogledamo malo bolje nijedna “tako divna osoba” to neće uraditi džabe, ili za sitne pare. Sume koje su tu vrte su ogromne, toliko ogromne da mnogi od nas običnih ljudi nikada neće moći ni da zamisle o čemu je riječ. Pa samim tim takve stvari su onda dostupne samo onima sa dubljim džepom. Oni koji su neki prosjek, i imaju dovoljno da mogu izdržavati dijete, ali ne mogu imati to dijete, niti mogu iznajmiti surogat majku, jer nemaju tolike svote…

Još jedan Adolf

Na spomen imena Adolf, svi se odmah naježe i sjete se strašne osobe koje je nosila isto ime. I tu malo pretjerujemo jer volimo i mi sami da dodamo stvari koje i ne treba, ali svakako ovaj put neće biti riječi o toj ozloglašenoj osobi. Znam da je teško povjerovati, ali u svijetu nije postojao samo jedan Adolf. A i ovi ostali su poprilično bili popularni. Možda je to zbog samog imena, a možda zbog imperije koju su sami napravili (ali i to uz malu pomoć Nacional socijalističke partije). Kad god prođem gradom vidim gomilu ljudi, i mladih i starih koji imaju na sebi nešto što je nastalo iz okrilja nacizma, a da o tome nemaju pojma. Naravno mene optužuju da promovišem sve najgore od najgore, a nisu ni svjesni šta sami rade. Ja nikog ne optužujem, jer je to vrijeme davno prošlo, i sada je proizvod tog novog Adolfa danas dobio sasvim drugačiji značaj. Ali treba znati i same početke jednog naivnog momka koji nije očekivao da će postići ovakvu slavu. Kao ni njegov brat koji je uporno težio slav…

U ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha...

Zašto svi moramo biti vjernici? Ne moramo. Ni sam Bog to og nas ne traži. Zar nisu bitnije neke druge vrijednosti, koje danas očigledno niko ne primjećuje, ako ih slučajno primjeti ispadne budala. Postoje mnogi koji žele da se posvete vjeri, nebitno kojoj, i oni imaju i gdje i kako da to učine. Ipak posljednjih dana smo svjedoci da je pokrenuta smijurija u vidu uvođenja vjeronauke i srednje škole, jer eto to tako treba, očigledno u Bosni i Hercegovini imamo pripadnike samo jedne vjeroispovijesti pa s tim neće biti nikakvih probema, niti će neko biti diskriminisan. Kome treba matematika, fizika, srpski jezik, strani jezici, kome treba praktično znanje kad ionako nemamo ni fabrike i ni firmi gdje bi ljudi mogli raditi kad završe školovanje, pa eto nek barem imaju znanje da se mogu ići pomoliti u crkvu. Neka svi nauče Oče naš, to je ono što će nas hraniti, jer nema dovoljno slobodnih mjesta za posao čistača ulica za sve ljude koji imaju doktorat (i to onaj pravi, što su sami radili, a ne…

SRCEM ZA SOFIJU

Nešto čime se malo ko može pohvaliti, uradili su navijači banjolučkog kluba Borac. Posljednjih dana smo se svi u regionu poprilično rastužili, i mnogi od nas se trude da pomogno koliko je u našoj moći. Ali ponekad su neke stvari veće od nas, čak i one loše, te sav naš trud se čini toliko neprimjetan, i čini nam se kao da ništa ne mijenjamo. Nažalost pored tuge, i razočarani smo jer naše vlasti ne rade ništa po tom pitanju, i puštaju da se malo nedužno biće bori za život, jer joj nisu omogućili priliku da ima život kao i svako drugo dijete. Niko nije ostalo ravnodušan niti može biti. Svi se trude, i pokušavaju što više da urade da se pomognem našem malom anđelu. I ona zaslužuje djetinjstvo kakvo smo svi mi imali, zaslužuje da krene u školu, da odraste, i onda se bavi nekim običnim brigama, a da ovo bude daleko iza nje. Nažalost, svjedoci smo da su ovakve situacije sve češće, i sve se više susrećemo s problemima kada se ljudi bore za život, a sve što mi uradimo da pomognemo je premalo, i…