Preskoči na glavni sadržaj

Granice

Jedno mamurno jutro, i dvije najbolje drugarice opsjednute hororima i trilerima, šta će drugo raditi nego tražiti po videoteci jedan film koji odgovara tom opisu. Ali nađemo dokumentarac, a opis i više nego da ledi krv u žilama. Naviknute i na gore, ovo je bilo posebno, jer se ta priča uistinu odigrala u ludoj dalekoj Americi iz koje ništa dobro nije došlo, kako moja majka zna da kaže. Da bude još gore, silne grozote nije smislio bolesni um odrasle osobe, jer svi odrasli umovi su pomalo bolesni, već djeca. A zar djeca nisu čista, nevina, puna istinskog veselja, a ne mržnje i pokušaja ubistava?

Creepypasta


Ja kad vidim ovo pasta nekako mi odmah na hranu vuče, ali nema ovdje ni riječi o tome. Samo silne strahote ljudskog uma koje postaju stvarnost i nisu više rezervisane za svijet mašte, na jednom mjestu. A internet je poznat kao taman kutak svijeta, u kojem postoje još posebno tamna mjesta koja nisu toliko skrivena. Čak ni od djece koja mnogo toga mogu shvatiti veoma pogrešno.
Sjećam se ja svog djetinjstva, i mi smo bili pomalo luda djeca. Često nam je glavna zanimacija bila da pričamo strašne priče, imali smo razna čudovišta, neka što su bila internacionalna i neka naša lokalna što smo sami smišljali. Na kraju se ispostavilo za ta lokalna da nisu bila izmišljena već da su to bile pojedine osobe čudnog i sumnjivog izgleda i istog takvog ponašanja, ali to nas nije uvjerilo da su ova prva čudovišta bila stvarna. Niti da nas mogu nagovoriti da ubijemo nekog.
Slenderman je jedno od takvih čudovišta o kome se svugdje priča i straše se djeca. I to je normalan dio odrastanja kada se stvaraju i te malo negativnije slike u njihovim glavama, čisto kao neka vrsta upozorenja da se određena pravila moraju poštovati da ne bi nastradali. I to je sve. Međutim kada se to ne drži pod kontrolom dolazi do jako ružnih i uznemirujućih posljedica. I ne, nismo ni mi divni, ali mislim da je moja majka u pravu i da stvarno najbrutalnije stvari ipak dolaze sa Zapada, što se tiče ove tematike barem.

Internet i društvene mreže od prvog klika


Djeci je ipak malo previše dopušteno na internetu. I poštujem roditelje koji su strogi po tom pitanju i trude se što više da uspostave neku kontrolu i paze šta njihova djeca rade i posjećuju u tom mračnom svijetu. Ni mi odrasli nismo imuni, pa kako će djeca onda da se izbore s tim. Ali u Americi su samo priča o pravima djece, o ovome, o onome. Dobijaju tablete u školi, i sve je to lijepo što napreduje kod njih, ali gdje je kontrola i odgovornost onih koji im to daju u slučaju ako dvije djevojčice pokušaju da ubiju treću, za koju tvrde da im je najbolja drugarica. I pazite sad, po izgovorom da ih je Slenderman nagovorio. Gdje su tada sva ta silna prava? Da li ta prava dopuštaju i to? I zar nije najveće dječje pravo da ima normalno djetinjstvo, da odrasta u zdravom okruženju i izrasta u kvalitetnu odraslu osobu, pa ako to podrazumijeva da ne može čačkati svaku stranicu na internetu, u redu. Tako je i bolje. Ali ne, ta silna prava i privatnost su doveli do toga da roditelji ne znaju niti smiju da znaju šta klinci čačkaju i šta im pada na pamet. A kada dođe do frke i tragedije onda svi jauču. E pa tad je dragi moji kasno. Jer ta čudovišta više ne žive negdje tamo u svijetu mašte, već smo mi od naše djece stvorili ta čudovišta, ako ne i gora.




Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …