Preskoči na glavni sadržaj

I šta sa striptizom?

Sivi svijet, bez imalo boje, i svi žude za nečim novim i drugačijim. Kada to dobiju, onda bježe. Naše zatucano društvo je htjelo da bude svjetsko i u skladu sa Zapadom, pa je dobilo, između ostalog, i ples oko šipke. Samo što je kod nas i dalje naziva kurvanje i striptiz. Čak ni ljepše termine nisu mogli da smisle. A kako nas nazivaju, e tome ne vrijedi ni pričati, previše ružnih riječi.

Striptizete


Nismo, ali tako će većina okarakterisati djevojku koja pleše oko šipke. Da ne griješim dušu, ima mnoštvo ljudi koji neće ništa negativno pomisliti, čak će i podržati. Najžalije je što je manjina onih koji su protiv i koji gledaju osuđivački na nas “grešnice”. Takvi zli jezici su uvijek prvi, i njima se uvijek bavimo. Nikad se svi neće slagati s nekim stvarima i to je normalno. Prije svega zdravo. Ali to ne znači da treba neprestano da pljujemo nešto što nam je nepoznato ili o čemu znamo samo nešto površno. Kada su takve stvari u pitanju, ja ih ne komentarišem. Nemam pravo, ne znam. Međutim, danas vlada takav trend, da je neophodno prokomentarisati sve nepoznato. Tačnije treba popljuvati. I sa takvom modom, ja ću onda radije biti omražena striptizeta, valjda to tako treba.

Dokle se skidamo?


Šta znam, ja kad se tuširam uglavnom skinem svu odjeću. Za druge ne znam, ne ispitujem ljude takve stvari. Nešto im ostavim i da zadrže za sebe. Sada malo da budemo ozbiljniji, jeste, uglavnom plešemo polugole, u donjem vešu, ili u gaćima i topićima, ali isto tako možemo doći i u skafanderu. Lični izbor. Pored toga ima svoje prednosti kada plešete sa malo manje odjeće, čisto zbog toga što je lakše raditi određene pokrete, i manje su šanse da ćete pasti sa šipke. Ali sa dovoljno snage, možete se zamotati od glave do pete, i sve odraditi perfektno. Uvijek postoji neka alternativa, čak i ako vam nedostaje nešto snage. Niko se ne skida za novac, a i da to radi, lični izbor ponovo. Što se tiče oskudnog oblačenja i same šipke, to je veoma dobro i za djevojke kojima samopouzdanje nije jača strana. Nije ovo samo fizička vježba, treba mnogo prepreka preći u glavi da biste došli do mišića. Ali ide se korak po korak. Tako se i skida. Ako se vi ne biste skidali, pustite da to rade oni koji žele.

Naravno da ponekad pomislim da se bavim time za novac. Što da ne? Ali negdje daleko od našeg primitivnog svijeta. Iako mi nešto ne bi bio problem ni ovdje, jer nikad nisam bila opterećena nekim nebitnim stavovima. Za sada je sve to jedan hobi, veoma lijep, ali i koristan. Nakon višečasovnog sjedenja, fizička aktivnost jako prija. A još više prija dobro društvo. Pametne djevojke, žene, koje se susreću sa raznim predrasudama zbog svog hobija. Zašto se kod nas to i dalje dešava? Ma ko će nam više znati… Takvi smo. Ali ima i nas koji ne odustajemo. Valjda svako ima neko svoje prokletstvo. Neki plešu oko šipke, neki osuđuju. Na vama je da birate stranu.


Popularni postovi s ovog bloga

Teror slušalica

“Ajde šta se žališ? Samo sjediš i javljaš se na telefon. Šta bi bilo da kopaš kanale?” E nakon onakvog terora bilo bi mi draže da kopam kanale, barem bi glavu odmorila. A slične upadice slušam svaki dan. Svi to vide kao posao iz snova, moj život im izgleda savršen, a u suštini pojma nemaju šta se sve mora preživjeti, a ne žele ni da probaju. Intelektualni napor je mnogo gori od fizičkog, ali izgleda da ga kod nas malo ima, pa ljudi ni ne mogu da znaju koliko vam stresa može natovariti nekoliko neljubaznih i odbojnih korisnika koji ne znaju da komuniciraju, pa misle da ste i vi na takvom nivou, odnosno “ne-nivou”. Svaki dan samo iste priče, koje sjedim i slušam osam sati, jer to je izgleda taj studentski posao, sa studentskom smjenom. Svaki razgovor započinje i završava isto, a i onaj dio kada vam sve po spisku isto je poprilično sličan kod svakog korisnika. I tako svaki prokleti dan. U početku je sve to zanimljivo, drugačije, dinamično. A onda shvatite da je to obični teror. Najveći sa…

Psihometrija i masturbacija

Hobi, posao, ili nešto treće, ko će znati, svi imamo neke svoje momente kada želimo da budemo sami sa sobom i radimo nešto što volimo. Nekad se o tome ćuti, a nekad priča na sav glas. Kod mene to varira, zavisi od raspoloženja, ali uvijek je ista stvar u pitanju. I ne, nije ništa čudno, već je to samo obično pisanje. Ništa posebno, zar ne? Nekima jeste, neki podržavaju, dok drugi prevrnu očima i kažu “ma sve je to lijepo, ali…”. Izgleda da u svemu u životu mora postojati neko “ali”. Ne znam ni sama više čemu služi, da li je to ljubomora, neshvaćenost ili strah od toga da i oni pokažu neke svoje tajne. Mnogima je to smiješno, koji će im k***c to da neko napiše nešto, a oni kao pročitaju. Sve su to budalaštine. Ali to je moja realnost, moja svakodnevica da se srećem s takvim ljudima, ali i onima koji razumiju. Ne moraju raditi isto, ali shvataju kako je. I to lijepo, podrška uvijek dobro dođe, kao i razumjevanje.
Inspiracija i milioni (minusa)
Često se priča o inspiraciji. U svakom segme…

Iz prve ruke / Fresh Wave Festival 2018

Kako izgleda odlazak na festival kada sve krene po zlu? I zašto uvijek kreće po zlu kada nam to najmanje treba? Neka čudna sudba. Ali to se desilo i nama, međutim na kraju kada se svi utisci saberu, prošlo je i bolje nego što smo očekivale.
Fresh Wave je jedan od najvećih festivala u Banjoj Luci, pa ni mi nismo mogle propustiti takav događaj. Poznat po trodnevnim žurkama koje se pamte, pa će se tako i ovogodišnje pamtiti još dugo. Ali kao što sam već rekla neke stvari krenu po zlu. Pa onda nakon cjelodnevnog povraćanja i spremanja svih prisutnih da me vode u hitnu, ja sam na kraju završila na tvrđavi Kastel. Kad se zaboravi na sve boljke, one same nekako ispare i nestanu. Tako sam se izvukla i ovaj put. Dok su se svi spremali za hitnu, ja sam tražila šta ću obući prvo veče festivala, i naravno da su svi mislili da nisam normalna. I ja sam to sama pomislila nekoliko puta. Ipak na kraju je sve završilo dobro. Uz moćan zvuk liječi se sve, i duša i tijelo. Pa zašto onda ne odabrati taj nač…