Preskoči na glavni sadržaj

I šta sa striptizom?

Žensko nikad ne valja, i uvijek će se naći neka mana, neki nedostatak. Te nedostatke će isticati u muškarci i druge žene koje su uglavnom ljubomorne jer pate od nekih društvenih stega, pa ne mogu da i one rade to isto. U svakom slučaju svaka ženska osoba koja živi malo opušteniji i drugačiji život nego drugi je nepoštena, i redovno nazivana mnogim raznim imenima, koje ne želim ni da navodim. Naravno ostali neće ništa ni raditi, jer im je glavno zanimanje da sjede kod kuće i komentarišu tuđe živote, koji su barem ispunjeni, pa makar i nečim što je pogrešno.


Je li stvarno striptiz?

U  ovom dosadnom i jednoličnom sivom društvu kakvom živimo, sve što je drugačije skoro pa je u potpunosti nedopušteno. Pogotovo kada kažete da plešete oko šipke. Momentalno ste sve najgore što možete zamisliti. Nema ničeg pozitivnog. Ako me neko i nazove striptizetom, ja se ne uvrijedim. Smatram da ni u tom zanimanju nema ništa loše. Čak ne osuđujem ni one koji se bave prostitucijom. Ako je to njihov životni izbor i ako smatraju da im to može donijeti sreću i sve ostalo što žele, ja ih podržavam. To ne znači da je moj ples oko šipke išta od toga. Jeste, striptizete se isto vrte oko šipke. Ali ne vrte se sve uspješno. Njihovo glavno zanimanje je da se skidaju, što suštinski sam naziv tog zanimanja i znači. Ples oko šipke u tome svemu, jeste samo još dodatak da zavede nekog i dobije veći bakšiš, ili jednostavno još jedan vid zanimacije i samu striptizetu. Ipak ljepše izgleda tako nego da samo baci sa sebe odjeću tek tako.

Dokle se skidamo?

Ja se ne skidam. Mislim skidam se kada idem na plažu u kupaći kostim. Na primjer potpuno gola se kupam, nadam se da nije i to sada zabranjeno, koliko ja znam nekada je to bilo i normalno. I dok sav najveći šljam hoda oskudno obučen u nekim štiklicama na kojima ne mogu hodati, i ti i ovi drugi mene gledaju poprijeko jer ja ne valjam i ja sam nepošteno jer se vrtim oko šipke, ponekad obučena u široku trenerku i duks. A oni svi pucaju od poštenja. Današnje djevojke koje ne mogu imati manje morala, prve komentarišu moj izbor hobija, dok one čekaju neki stari, polusasušeni k**** da im plati jedno piće. Mogla sam i ja tako. Pa zar nije tako i najlakše. Mogla sam čak i da plešem i zavodim iste takve, čak i bolje, i da za to dobijem ne samo dobar bakšiš, već i neku dobru platu bez obzira na to. Čak i tako bih bila ispred svih ovih koji poprijeko gledaju mene i to što plešem oko šipke. Barem bih tako imala neke stvarne koristi.


Nije ni blizu onoga što vi zamišljate...

Često čujem i komentare kako je neki mangupčić, jedva punoljetan, slučajno upao u neki striptiz klub, i kao ubacio u gaćiće koji dolar stiptizeti. E dragi moji, da znate koliko je teško uraditi i najjednostavniji pokret oko šipke, vi biste bubrege prodavali pa dijelili njima. Nemate vi pojma šta znači vrtiti se i prevrtati, šta znači trenirati i svaki dan imati upalu mišića, jer vam treba snage kao da ćete na Olimpijske igre, samo da se popnete kako treba uz šipku. Ali šta vi znate o tome, vi pošteni ljudi? Vi se ne miješate s nama nepoštenima, što sramotimo ljudski rod. Zar nije tako? Zar to nije vaš stav?


Ja bih voljela da sam pola od onoga što mi ljudi kažu. Imala bih novca, imala bih koristi, sve bi mi bilo lakše u životu i ne bih se ni upola mučila kao sada. Nažalost te vaše priče su daleko od istine, pošto ja mjesto da zaradim na takvom zanatu, još plaćam da bih otišla da se vrtim oko šipke. I da ponekad jesam u nekom šortsu ili boksericama, jer je lakše raditi odrešene pokrete, ali to nužno ne znači da se ja skidam. Budem u sali sa još nekoliko djevojaka, koje su tu isto došle da se prije svega družimo i zabavimo, a usput da malo i treniramo i naučimo i na neki drugi način da budemo seksi. I eto čak i da budemo gole, pa šta kao da imamo šta zanimljivo vidjeti jedne na drugima. Vjerovatno vi mislite da mi u našoj sali organizujemo orgije, snimamo porno filmove, i ko zna šta još. Ali nikad se nisam osvrtala na vaše komentare, jer jednostavno su glupi. Svi znaju stvarati predrasude o stvarima o kojima nemaju pojma. Generalno svako od nas treba prvo da se upozna s nečim, pa onda da tvrdi nešto i iznosi svoje stavove. A ovo što okolo naslijepo govore to niko ni ne doživljava. Ja najmanje.


Ništa ni od te silne zarade iz porno industrije, ništa, samo tuga. I to tuga zbog zatucanih glava kojima više nije sve crno i bijelo, već se uhvate samo za jedno i gotovo. Svi se nešto hvale kako su moderni, kako su ovakvi, onakvi, a pojma nemaju. I dalje se ponašaju kao da smo u srednjem vijeku, a ni ne shvataju koliko se tada bludničilo. Svako će prije meni reći nešto, svako će prije mene pljuvati, nego neku poštenu, koja jedva čeka da joj naleti sponzor. Takve su poštene, takve svi vole, i niko ne smije da pomisli ništa loše za njih, a mi striptizete koje se ne bavimo striptizom, nama neka je Bog na pomoći, možda ipak izbjegnemo kamenovanje na trgu.


I naravno glavni problem našeg društva je što muško može otići u striptiz bar, biti najgori od svih, može da svaki uhvati za dupe, da je štipne i pipne, i on je oličenje balkanskog morala i dobrote. A žena ne može ništa, osim da se uhvati šerpe i krpe. Pa kad toliko valjaju te sa šerpom, što onda ima potrebu da gleda ove oko šipke, kad toliko ne valjaju. A i ta što čeka kod kuće i ona bi da može, ali iz nekog svog glupog razloga, živi za to šta će drugi reći, pa samo sjedi i ćuti. Eventualno i ona nekad popljuje, jer je možda to njena neostvarena želja, ali živi se za komšiluk, a ne za sebe.


Popularni postovi s ovog bloga

Krug

Naš svijet se pretvorio u polaganje jedine vjere u nauku. Nekolicina je polaže u Boga ili neke natprirodne sile. Uporno tražimo odgovore na pitanja za koja odgovora nema, pa makar nešto da bude utjeha. Šetajući kroz istoriju ili je religija bila ta kojoj se sve podređivalo, a nakon nje je na to mjesto stala nauka koja je imala ulogu da otvori oči čovječanstvu koje je živjelo u zabludi. A sada? Sada više nema nade uopšte, ili ako je i ima, ne znamo šta ćemo s njom.
Početak
Prije nego što čovjek spozna nauku, imao je nešto posebno što je čuvao i što mu je davalo sve potrebne odgovore. Ali tada čovjek nije bio pohlepan kao u kasnijim periodima čovječanstva, već je jednostavno prihvatao da neke odgovore on kao čovjek nikada neće moći dobiti. Ta jedna filosofija kojoj se sada svi smiju bila je sve. I žena i ljubavnica, i religija i nauka. A danas je uglavnom svi vide kao budalaštinu i prazne priče, jer ni ne žele da vide neku smislenost, lakše je biti u sigurnoj zoni gdje nema ništa novo i …

Drhtanje

Tijelo postaje tijesno u jednom trenutku. Vrištimo u sebi. Ali to niko ne čuje. Svi su prezauzeti sobom. U najgorim trenucima uvijek smo sami. Sami sa sobom. Ti trenuci jesu oni najgori. Drugačiji ne mogu ni biti. Suočavamo se sa nama samima. Nema više nikog da nam odvraća pažnju. Nema više nikog da nas tješi. Sami smo. Vidimo ono najgore. Samo najgore strane naše ličnosti. Jer mi nismo dobra bića. Ostajemo sami, i sve one iluzije koje su bile dok su drugi bili tu, nestaju. Ruše se. Lome se. Ali još ne vidimo u potpunosti ono što stvarno jesmo, iako idemo ka tome. Čekamo da se vrate. Čekamo da nam pomognu. A kako drugi da mi pomogne, kad ne mogu pomoći sama sebi? To su situacije gdje samo na sebe možemo računati, a mi tražimo. Tražimo svuda, ali nema nikog. Nema ko. Lakše je da neko drugi sve uradi mjesto nas. Lakše je da nas on liječi. Da nas on smiruje. Ako pogriješi, on je kriv. Najteže je preuzeti odgvornost. A još teže priznati sebi sve to. Kako da mi budemo krivi? Da mi snosimo …

Poroci Irvina Velša

Irski pisac koji se proslavio najviše svojim djelom “Trejnspoting” po kojem je snimljen istoimeni film, je ujedno i jedan od meni najdražih, bez obzira kakve kritike bile za njegova djela. Naravno da ima i pozitivnih, ali ima i onih koje ga isključuju iz svijeta književnosti i umjetnosti, jer očigledno pojedinci nisu svjesni društva u kojem žive. Ja ga smatram genijem. Književnim genijem koji nam dočarava kroz svoja, pomalo i bolesna djela sve najtamnije strane nas samih, našeg uma, i ujedno i društva. Što se tiče negativnih kritika uglavnom su usmjerene na to što se bavi malo drugačijim temama nego što bi to onaj najelitniji svijet književnosti očekivao, kao i takvim junacima. Ali u skladu sa vremenom, on prilagođava i svoje junake, i stvara život kakav se odvija tu pored nas, iako ga uglavnom nismo ni svjesni. Baš u tome se ogleda vrijednost njegove pisane riječi, kao i svih djela koja su potpisana njegovim imenom.



Književnost kao mjesto za velikane i velike životne uspjeheProšla su …