Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Patologija ljubavi

Nedavni postovi

U svijetu noćnih mora

Dok su se ovi srećno zaljubljeni spremali za ovaj “svoj” dan, i sanjali neke lijepe snove i smišljali poklone, mi obični smrtnici ni taj dan nismo bili pošteđeni noćnih mora. Valjda su one sastavni dio života, i to onaj koji se veoma često ponavlja. Iako su to samo obični snovi i većine ih ne sjećamo sutradan, postoje oni koji budu toliko realni da se i nekoliko dana kasnije zapitamo da li je to stvarno samo neki san ili se stvarno desilo, i otprilike nikada ne budemo u potpunosti sigurni šta je u pitanju.
To su oni snovi, bolni i teški, strašni, ali ih doživljavamo više i jače nego mnoge ozbiljne situacije u stvarnom životu. Kasnije nas još dugo proganjaju. A meni je ovo tek prvi dan, tako da imam još vremena da razmišljam i razbijam glavu.
Pored svih grozota koje su me spopale u tom luđačkom snu, sve sam ih nekako preživjela i preboljela osim dvije. Najgore. To čovjek ne bi pomislio ni da se može desiti u najgoroj noćnoj mori. Ali desilo se. Možda se jednom desi i u stvarnosti.
Nisam…

"Ona" iz biblioteke

To je bila ona, ona tuka, koja je ko zna kako došla za pult. To je bila ista ona koja ne zna ko je Niče, a ni za Getea nije čula. Ista ta tvrdi, ne da pojedinih knjiga nema, već da one ne postoje. Eto ona nije čula za to. I tako iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu. Koliko djece ode kući razočarano jer vjeruje u taj neki autoriter koji stoji iza tog pulta, djece koja žele da čitaju, koja nisu budući dokoni ljudi, već intelektualna elita. Ali mi to ubijemo u startu, da se ne bi kasnije izdvajao neko među jednakima.
Ona zna da to ne postoji, ali ponekad izviri iza onih polica sa kiselim smješkom “a možda sam se ja malo zbunila”. Ne bi ti to bio prvi put, drugarice. Čak i naša propala biblioteka koja kad pada kiša ima poseban efekat, poznatiji u narodu pod nazivom prokišnjavanje, dogurala je do nivoa da svaki čitalac može na internetu provjeriti koje su knjige dostupne. Takođe postoji mogućnost i rezervacije knjiga, da vam je neko pred nosom ne odnese, pogotovo kada su u pitanju djela koj…

Stanija i intelekt :(

What a time to be alive? Pa i ne baš. U svijetu kocke, bluda i nemorala i svih onih pogrešnih vrijednosti koje gajimo, ne samo mi, nego cijeli svijet. Ipak mi na Balkanu imamo poseban razlog da se brinemo. Kod nas postoji najveće javno bludničenje – reality.

Ljudi od 50 i kusur godina, po dolasku sa posla u svoje domove, uključe Pink televiziju i mnoge druge. Naravno, tu je 24/7 seks, svađa i ono najgore od svega zatupljivanje. Sami učesnici u tom rijalitiju su već zatupljeni kad su pristali na takvo nešto, i umjesto da njih 30 zatupljenih stavimo u karantin i izolujemo od društva, šta mi radimo? Pa emitujemo njihovo radioktivno zračenje 24/7.

Klijentela su uglavnom kurve, starlete (kurve za imućne), propali estradni umjetnici, krimosi, ali da se razumijemo, postoje gospoda krimosi i ovi kvazi krimosi u ovom rijalitiju. Glavna tema? Pa zna se. Nema teme. Sigurno se pitate... Kako nema teme? Svaki razgovor ima temu. E vjerovali ili ne, nema teme. Tih 30ak ljudi se konstano dovikuje, pr…

Kasnim? Jbg, gužva je...

Završio sam sa obavezama na fakultetu, žurim na posao u drugu smjenu. A u gradu... U gradu kolaps. Gužva, nervoza i ispušni gasovi. Ne oni ljudski, oni automobilski. Milion auta, tačno se nekad zapitam da li je Banja Luka Čikago. Vozači nervozni. Busevi? Prazni. I oni prave gužvu. Onako prazni. Zamislite, napunimo gradske buseve, kupimo mjesečnu i vozimo se. Gužve manje, ispušnih gasova manje. Okolina zdravija. Brže stižemo na posao, u školu. Zamislite, busevi jeftini. Grad ih finansira. Nismo u mogućnosti da kupimo mjesečnu, ali može se sipati gorivo za 500 KM na mjesečnom nivou. Ekološka svijest nam je kao u Indiji, samo što imamo toalete. Javni ili privatni, neuredni. Stoka smo. Nećemo da se mijenjamo, u fazonu smo: „Pa svi drugi idu autom, što ne bih i ja“? Naoblači se, biće kiše, idem autom. Sunce je, „vruće je, idem autom“. Kiša pada, idem autom. Zašto da se guram u busu sačuvam 10KM goriva i sačuvam okolinu? Zašto da sjedim, ili ne daj Bože stojim pored smrdljivog Čede u busu? Za…

Bodlerova psihometrija

I svaki put vrati na isto. Na ružno, i na zlo. Na poroke. Bio on dobar ili loš, uvijek završimo tu. Dok u pozadini se čuje omiljena traka. I tako svaki put. Iako je palo obećanje da je to posljednji.
Nikad nije posljednji put. Mi smo destruktivna bića, i volimo ponekad da patimo, da mučimo sami sebe, čak i kad nije potrebno. Mazohisti. Pričamo o ljepoti, a i dalje nam je skrivena žudnja ružno. Tako idemo u krug, neprestano, na dobro poznatom putu i lagano. Izgleda da nema kraja.
U bašti raste cvijeće, ali cvijeće zla, dok nas polako omaljuje ona traka i dalje se čuje u  pozadini. I kako jednog velikog pjesnika iz prošlog vijeka smjestiti danas, u ovaj još tužniji svijet nego što je njegov bio. Eto imamo sve, barem na prvi pogled. Imamo tehnologije silne, za kojima su u njegova vremena ljudi možda žudili. A mi danas žudimo da nemamo ništa. Da budemo slobodni i čisti. Lijepi. Pušteni s ovih lanaca što nas drže. A i dalje nam je skrivena žudnja ružno i zlo.
To skrivamo veoma dobro. Oblač…

Drhtanje

Tijelo ti više nije dovoljno, manje ti je za dva ili tri broja. Vrištiš. Niko te ne čuje. Kao u najgorem komšaru. Samo ti znaš. Svi oni koji se nalaze oko tebe su i previše zauzeti sami sobom. U najgorim trenucima ostaješ sam. Uvijek. Zbog toga oni i postaju najgori. Tad nam se dešava ono od čega smo bježali sve vrijeme. Suočavanje sa samim sobom. Najgora noćna mora. Isplivaće sve najgore mane. Ono što kriješ, potiskuješ. Sad je tu, i jednom kad izađe ne može se vratiti nazad. Ili prihvatiš ili lažeš. A ne vrijedi lagati, sve to dođe na naplatu.
Mi nismo dobra bića. Postoji neka klica zla u svakom od nas. Samo je pitanje kada će i u kolikoj mjeri izaći na vidjelo. Pogotovo tad, kad ostaneš sam. Sve iluzije nestaju. Razbijaju se. Nestaju. Ruke ti krvare. Ali džaba i dalje ideš glavom kroz zid. Nikog nemaš da ti pomogne, a sam sebi ne znaš. Lakše je kad drugi, uvijek neko drugi, ali drugog sada nema. Nekad je drugi bio lijek, sad možeš sam sebi pomoći, ako želiš. Kako? Preuzmi odgovorno…