Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Besmisleni razgovori

Nedavni postovi

Odgovor na odgovor

Posljednjih dana gori na sve strane. Odjednom se svi javljaju, odjednom svi traže prava, i to će trajati nekoliko dana. Onda će svi zaboraviti. I ponovo će biti po starom. I opet ćemo mi biti jadnice koje krvarimo i ništa više od toga. A meni se povraća od takvih gluposti. Ja hoću da govorim kao ćerka, žene koja je gazdi bacila ključeve u facu, nakon što joj je napravio problem jer su je djeca zvala dok je na poslu. Govorim kao sestra djevojke koja u slučaju da zatrudni bi momentalno ostala bez posla. Govorim u svoje ime, kao ženska osoba koja jednog dana treba da zasnuje svoju porodicu, ali koja će možda ne samo dobiti otkaz, već će biti i osuđivana, jer je jedno obično žensko dijete, koje očigledno po mišljenju nekih, ničemu ni ne služi.
Iako smo u savremenom svijetu uznapredovali, i imamo razne mogućnosti, i naša svijest je naprednija nego ranije (barem bi trebalo da bude), ali neke stvari se nikada neće promijeniti. Nijedan zakon neće moći da onemogući jedinkama koje vrijeđaju i po…

U potrazi za egomanijakom koji zna da voli

Samoća je nešto što istinski boli. Ali prisustvo toksičnih ljudi u neposrednoj blizini čini da se osjećamo još gore. Možda neće boljeti, ali će sva i pozitivna energija nestati, onda dolazi onaj osjećaj niže vrijednosti i odvratnosti. I tako iz dana u dan, da ne bismo bili sami, jer pored što je teško pomalo je i sramota, jer će komšije da krenu sa svojim glupim tračevima, mi se okružujemo ovim ljudima koji uništavaju sve oko sebe, jer su nezadovoljni sami sobom. Ili još gore misle da su mnogo bolji od ostalih, a realno nemaju nikakve osnove za to.
Svako malo čujem naivne dječje priče o mijenjanju ljudi. Klinke neprestano ganjaju loše momke, pa ih onda mijenjaju, i hoće da naprave male mice od njih. A to ne ide tako. Niko se ne može promijeniti tek tako preko noći, pogotovo ako on sam ne želi da se mijenja. Činjenica je da kada smo u nekom okruženju dolazi do promjene, svjesne, jer nam je stalo da možda poboljšamo neke stvari u svom životu, ali isto tako se dešava i nesvjesna promjena…

Unutar i van granica

I dok sjediš samo, ponovo u istoj onoj mračnoj sobi, gledajući u tamu koja te okružuje, shvataš da je ona prisutna u svemu. U svakoj sitnici u životu. Još jedno biće, skršeno i odbačeno od svijeta, izvan granica, bez ljubavi i sreće. Jednostavno nikad neće razumjeti kako svijet funkcioniše, ali će i dalje bauljati jer nema drugog izbora. Moraš prihvatiti to, uvijek protiv vlastite volje…
Odavno upraksana masa, koja nikad ne spominje ono drugačije, iz straha ili neznanja, bježi od svega što je neobično i neustaljeno. Svaka priča o mentalnom zdravlju se izbjegava, jer oni su svi normalni. Svi smo mi pomalo “normalni”, ali većinom nismo. Društvo je odavno bolesno i trulo, ali se predstavlja kao oličenje onoj najboljeg. Pojedinci se tjeraju na samu ivicu, jer nikada neće biti prihvaćeni. A oni nikad neće shvatiti ono što taj pojedinac trpi i bez njihove osude, a pogotovo s njom. Najžalije od svega jeste to što je on najmanje kriv. Niko ne bira da mu se dešavaju loša i negativna iskustva ni…

Iz prve ruke / Niš

Naši mali provincijalni umovi, uvijek opterećeni svjetlima i sjajem Beča, Pariza, Londona… ludi za velikim uspjehom u Americi, ne vidimo ono što nam je pred nosom. Imamo mi to sve ovdje, pa čak i bolje nego što imaju oni, tamo negdje daleko. Čak i neka naša sela znaju biti ljepša od njihovih dvorova. Ali nikad nećemo izbaciti te silne predrasude iz naših glava, ko će znati zašto? Valjda sujeta, i želja da se dokazujemo svima, i da možemo nešto veliko da uradimo. A mi smo u suštini mali ljudi, i najveće je ono što već imamo, iako nam to uglavnom nije dovoljno. Kad se priča o Srbiji priča se o Beogradu, eventualno Novom Sadu. Niš svi nekako zaborave, on je negdje na jugu i nebitan je. Jer na sjeveru je uvijek bolje. A južnije ima mnogo toga privlačnog.


Možete šetati danima gradom, istim ulicama, i svaki put ćete vidjeti neki novi detalj koji će zaokupiti pažnju. Svaki slučajni prolaznik će stati, pomoći vam (a ne poslati na suprotnu stranu, kao što je to običaj u Veneciji). Gledajući zda…

Brazil, distopija i utopija

Nećemo pričati o Brazilu i Rio de Janeiru. Nikako. Pričaćemo o drugom Brazilu. O filmu, o jadu i čemeru, koji i nas malo-malo pa pukne u glavu. Taj Brazil su naše najgore noćne more koje se dešavaju na javi. Ne možemo bježati od njih. A u snovima dođe nešto lijepo. Tog lijepog se stidimo na javi, to lijepo ne smije da postoji tu. nismo navikli, niti nam daju. Ipak smo mi i dalje samo lutke, praznih glava, koje čekaju da im neko treći, neko iz sjene stavi pokoju riječ ili misao, vjerujući da smo to mi sami osmislili i doživjeli ko zna kakvo prosvjetljenje. Brazil? Brazil? Da li ste ikada pogledali taj film? Možda i bolje da niste… Nekad se i kajem što previše istražujem jer mi znatiželja ne da mira. Saznam svašta, vidim još više. Onda nema mirnog sna, samo trzaji i traganje za nečim većim. A veće ne postoji, ni ovo što nađem ne postoji. Nakon svega dolazi suočavanje s onim najgorim, sa realnošću koja je daleko od svega. I sve što ostaje, jeste san, o velikom junaku, i o spasavanju ljep…

Violence or love

The fact is that people are very destructive beings in some part of our lives. It is just something inside all of us, that we cannot repress. And we do not have to do that. Sometimes, it is healthy to exhale our bad feelings. Just be careful and do not exaggerate, and everything will be fine.
When every of us look back, we can recognize some features of anger and destructiveness. And, to be honest sometimes it was bad, for us, and for others. It is fact that humanity has long past of violence and hurting others (other people, animals, destroying all kinds of structures…). But we are not talking a lot of one special kind of “violence”, but we are hundread percent sure that it is violence, and not something else. Let’s think again.
Hooliganism
This term, we usually link with football fans who are often violent and troubled. But hooliganism is also a social phenomenon. Many football fans unite in groups that are called by many names, for example, hooligans, casuals, boys, firm etc. There …