Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Ispod površine

Nedavni postovi

Gdje se kriju djevojčice po mraku?

Šta rade curice? Malo veće curice? Svakakve gluposti. Tako nije ni čudno što s vremena na vrijeme budemo na malo neobičnim mjestima za izlazak. Na primjer, sjedimo na stadionu i cugamo. Jer na klupama će nas svi vidjeti, a želimo malo da se sklonimo od raznoraznih očiju. A ovdje niko ni ne zna da smo se sakrile. Nekada smo se samo igrale po našem gradu, a onda smo to pretvorile u tradiciju.
Dešavalo se više puta da ljeti, kad zađe sunce odlučimo da cugamo negdje vani, da pričamo, i da nas miluje lagani ljetni povjetarac. Uglavnom takve stvari tražimo negdje na klupi pored rijeke. Ali padnu nam i druge ideje na pamet. S vremena na vrijeme, sklonimo se od nepoželjnih pogleda, jer na tim klupama ima i previše ljudi kada su lijepe tople noći. Odemo na stadion, preskačemo ograde, šunjamo se po mraku. Tu nas niko neće naći. Niko neće ni pretpostaviti da smo tu.



Međutim nismo ostale na tome samo u našem gradu. Jednog ljetnog dana u Splitu smo se šunjale po Poljudu. Nigdje nikog, osim nas dvi…

O prazniku

Praznik će nam. Sad će sve jadne i neispunjene žene glumiti da su jake, uspješne. A gdje su nam takve žene? I da li stvarno takve postoje? Valjda… I to ako neko ima emocije, osjeća, možda nekad i previše, ne znači da nije uspješan, da nije jak. Samo smo vremenom počeli pogrešno da tumačimo neke stvari, pa nam je jaka žena samo ona kučka koja nosom para nebesa, koja ne želi da normalno komunicira sa muškarcima, i koja nikad ne želi da nađe partnera za kojeg će se udati, ili možda čak roditi dijete.

Prošlo je ono doba kad su muškarci morali da budu jaki i ne plaču, kada su učeni da emocije za njih ne postoje. Sad smo u jednoj novoj eri. Sada to uče i djevojčice. Uče nas sve da postanemo hladni bezosjećajni ljudi koji se više ničemu ne mogu obradovati. Uče nas da budemo stoka i da trčimo za lažnim sjajem, za novčanicama. Djevojke uče da budu sponzoruše, jer su valjda to te jake i sposobne žene, koje rašire malo noge da bi sutradan nosale skupe stvarčice i bile gospođe u visokom društvu.

Kako je jedan otac zbog ljubavi prema fudbalu otišao bez pozdrava...

Vratio se. Da, vratio se, iako to niste očekivali, ali odmah vas moram razočarati na početku priče. Nakon nekoliko dana, došao je kući, kao da se ništa nije ni desilo. Ja se toga ne sjećam, niti mogu, rođena sam mnogo godina poslije, ali i dan danas vidim neki tužan pogled na licu majke, kojoj nikad neće biti jasno zašto? A meni jeste jasno, i kao da je oduvijek i bilo.
Šta bolje opisuje muškarca po stereotipu nego ljubav prema fudbalu i pivo? Naravno da se u svakom trenutku pokušavam udaljiti od takvih stavova i posmatranja ljudi na osnovu stereotipa, ali ponekad upoznate neke ljude koji su klasični primjeri. Nepogrešivo. Valjda je i on jedan od takvih. Neke tamo daleke godine, 1988. kada je moja sestra tek prohodala i progovorila, otac, koji bi trebalo da bude pored, da je čuva, pazi… jednostavno je nestao na nekoliko dana. U ta vremena naš narod nije baš poznavao neke velike tehnologije, kao što su nam danas poznate, a i da jeste, mislim da je toj ludoj glavi bilo posljednje na pame…

Patologija ljubavi

Posljednjih dana smo imali priliku da gledamo film “Glass”, koji je poharao sve bioskope u regionu, ali i šire. Neke je razočarao, neke oduševio. Ali moramo biti svjesni da je to treći nastavak, te su neke stvari definitivno isforsirane u komercijalne svrhe. To je donekle i razumljivo. Ipak, ja bih radije to prepustila filmskim kritičarima da ocjenjuju. Ja mogu neke stvari iznijeti iz ličnog doživljaja filma, ali i to ćemo ostaviti za neku drugu priliku.
Ljubav ili štokholmski sindrom
Štokholmski sindrom je zvanično definisan i dobio je ime na osnovu pljačke koja se desila u Štokholmu 1973. godine. Opisane su žrtve koje su prisustvovale toj pljački kod kojih je primjećena određena emocionalna povezanost sa izvršiteljima. Danas možemo na više načina posmatrati taj sindrom i njegovu pojavu u društvu. Nažalost mnogi od nas su svjedoci onog klasičnog zlostavljanja u porodici, gdje uvijek nastradaju žena i djeca. I to se može posmatrati kao neka vrsta štokholmskog sindroma. Iako naravno pos…

U svijetu noćnih mora

Dok su se ovi srećno zaljubljeni spremali za ovaj “svoj” dan, i sanjali neke lijepe snove i smišljali poklone, mi obični smrtnici ni taj dan nismo bili pošteđeni noćnih mora. Valjda su one sastavni dio života, i to onaj koji se veoma često ponavlja. Iako su to samo obični snovi i većine ih ne sjećamo sutradan, postoje oni koji budu toliko realni da se i nekoliko dana kasnije zapitamo da li je to stvarno samo neki san ili se stvarno desilo, i otprilike nikada ne budemo u potpunosti sigurni šta je u pitanju.
To su oni snovi, bolni i teški, strašni, ali ih doživljavamo više i jače nego mnoge ozbiljne situacije u stvarnom životu. Kasnije nas još dugo proganjaju. A meni je ovo tek prvi dan, tako da imam još vremena da razmišljam i razbijam glavu.
Pored svih grozota koje su me spopale u tom luđačkom snu, sve sam ih nekako preživjela i preboljela osim dvije. Najgore. To čovjek ne bi pomislio ni da se može desiti u najgoroj noćnoj mori. Ali desilo se. Možda se jednom desi i u stvarnosti.
Nisam…

"Ona" iz biblioteke

To je bila ona, ona tuka, koja je ko zna kako došla za pult. To je bila ista ona koja ne zna ko je Niče, a ni za Getea nije čula. Ista ta tvrdi, ne da pojedinih knjiga nema, već da one ne postoje. Eto ona nije čula za to. I tako iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu. Koliko djece ode kući razočarano jer vjeruje u taj neki autoriter koji stoji iza tog pulta, djece koja žele da čitaju, koja nisu budući dokoni ljudi, već intelektualna elita. Ali mi to ubijemo u startu, da se ne bi kasnije izdvajao neko među jednakima.
Ona zna da to ne postoji, ali ponekad izviri iza onih polica sa kiselim smješkom “a možda sam se ja malo zbunila”. Ne bi ti to bio prvi put, drugarice. Čak i naša propala biblioteka koja kad pada kiša ima poseban efekat, poznatiji u narodu pod nazivom prokišnjavanje, dogurala je do nivoa da svaki čitalac može na internetu provjeriti koje su knjige dostupne. Takođe postoji mogućnost i rezervacije knjiga, da vam je neko pred nosom ne odnese, pogotovo kada su u pitanju djela koj…